Sugovornik je sagovornik
Jovan Ćirilov: HRVATSKO-SRPSKI RJEČNIK INAČICA i SRPSKO – HRVATSKI REČNIK VARIJANATA, Prometej, Novi Sad
Teško pamtim lica. Primetio sam da lakše zapamtim čoveka po nekoj upečatljivoj reči. U novom izdanju „Hrvatsko – srpskog rječnika inačica i Srpsko – hrvatskom rečniku varijanata“ Jovana Ćirilova, već na prvi pogled, pronašao sam nekoliko njih. Moju baba-tetku sa kojom sam delio stan, na primer. Ona je skoro svakog dana, s nekim posebnim guštom, izgovarala reč „vrhnje“. Vrhnje – pavlaka, objašnjava Jovan Ćirilov u svom rečniku. „Vrsta gustog mlečnog proizvoda; gust, mastan sloj mleka koji se obrazuje na površini. Dve varijante – vrhnje i pavlaka sjedinjuju se u varvarizmu mileram, koji i Srbi i Hrvati dobro razumeju.“
Dragi foliranti, shvatili ste u čemu je ove nedelje caka! Zapamtite, recimo ovo, ukoliko već niste pročitali knjigu: rečnik Jovana Ćirilova (diplomiranog filozofa, teatrologa, dramaturga, upravnika, selektora, leksikografa, prevodioca, publiciste, kolumniste, enigmatičara, pesnika, pisca jednog romana, radio i televizijskog voditelja, pored ostalog, i scenariste TV filma Slobodana Novakovića „Kelti – balkanska epizoda“ koji čuvam u svojoj VHS arhivi – bavi se razlikama između srpske i hrvatske književne i govorne varijante.
Nakon svih tragedija iz devedesetih, treće izdanje ovog srpsko-hrvatskog rečnika inačica i varijanta, čiji je autor, inače, u predgovoru prvom izdanju 1988. godine napomenuo da „ovaj rečnik ne želi da povlači „demarkacionu liniju“ između varijanata našeg jezika kojim se služe Srbi i Hrvati“ – može se, možda, konačno čitati kao rečnik za bolje sporazumevanje novih generacija koje nisu rođene u Jugoslaviji, ali i kao jedna zanimljiva jezička igra.
U toj igri, ima puno lepih inačica, varijanta i objašnjenja. Evo samo jedne, sa 104. strane: „Mimohod – defile. Svečani prolazak vojske ili povorke povodom neke svečanosti, paradni svečani, marš. Reč mimohod je u srpskoj terminologiji upotrebljavan u svim sredstvima javnog informisanja (novine, radio, televizija) u vreme smrti Josipa Broza Tita (1980), kada je narod prolazio pored njegovog odra u Skupštini SFRJ.“
Ipak, kad čujem reč mimohod, ne vidim lik druga Tita. Ta reč me asocira na uspavane i tihe sportske komentatore koji ne podignu glas čak ni kad nogometaš protera fudbal kroz noge vratara. (Čudna je ta igra sa licima i rečima.)
Mića Vujičić (BLIC; 16. januar 2011.)
***********