Nin (proza)
"Trpeza bez glavnog jela" Mirjane Pavlović


Sve što znam o svakodnevnici

Mirjana Pavlović: Trpeza bez glavnog jela, Arhipelag

Svašta pronađe pronicljiv čitalac u dobrom kriminalističkom romanu. Ne jureći samo za raspletom, narator pripovetke Ima mesta u Džeraldovom krilu, koja otvara novu zbirku pripovedaka Mirjane Pavlović, kao da se drži one Čendlerove opaske: „Ne govorite mi zaplet, ne zanima me. Ja igram samo epizodu!“ Glavni junak najbolje proze u Trpezi bez glavnog jela razmišlja o detalju iz petparačkog romana kojim se hranio šezdesetih godina prošlog veka. Privatni detektiv Hamfri, naime, odlično radi svoj posao, ali tokom dokolice „propada kroz razne rupe u programu normalnog života“. Puši, pije, „ispija litre crne kafe iz providnog vatrostalnog bokala“. Međutim, Hamfri ima svog požrtvovanog prijatelja Džeralda koji ga uvek izvuče iz zamračenog stana. Zašto je pasus o ova dva tipa toliko bitan kada je reč o zbirci koja sadrži još devetnaest pripovedaka, poređanih u tri tematska poglavlja? Zato što narator žudi za jednim takvim Džeraldom koji bi mu pritekao u pomoć kada previše cugne i kada mu se život razbije u paramparčad. Uz to, na tom mestu otvara se i problem svakodnevnice, jedne od najvažnijih tema ove zbirke. Puno je toga napisao Pavao Pavličić u knjizi Sve što znam o krimiću: da je prostor kriminalističkog romana ograničen, da stvara vlastito vreme u kojem su bića i događaji konzervirani kao mušice u ćilibaru, ali i da se u većini takvih priča javlja snažan prizor u kome vidimo nečiji stan sa znakovima običnog života (ostaci jela, prljave čarape, razmešten krevet) i nekakve strance koji odjednom stupaju u taj prostor. To je sudar privatnog i javnog. Hamfri i Džerald važni su za knjigu Mirjane Pavlović, jer se čini da najavljuju rečenicu iz pripovetke Zahvaljujem bogu što mi je dao tri para nogu koja sažima ključne reči njene zbrike (svakodnevnica, prolaznost, starost, intima, mikrokosmos). „Shvatićete da za ovu priču nije bitno pod kojim imenom ja valjam svoj život, niti od kakve je materije, već kako da nastavim valjanje.“ Svaki put kada junake svojih šarolikoh storija smesti u okvire svakodnevnice, Mirjana Pavlović (autorka šest zapaženih knjiga priča, pravnica, magistar ekonomije i profesorica engleskog) ispisuje odlične pripovetke. Svaki put kada se udalji od „svakodnevnog“, njena proza u Trpezi bez glavnog jela čini se manje uverljivom.

(Nin, 14. mart 2013.)


среда, 22. март 2017.

Linkoln s duhovimaPrvi roman Džordža Sondersa pod naslovom Lincoln in The Bardo, pisca koji se pros
недеља, 5. март 2017.

Ose detinjstvaKao kada dečak u Eolskoj harfi Danila Kiša prisloni uvo na električnu banderu od obič
петак, 9. децембар 2016.

Klasik iz 1961.Napulj u venamaPričalo se da je novinar Gambardela iz Sorentinovog filma Velika lepo
четвртак, 17. новембар 2016.

Ispod boje indigaPutopisi Veselina Markovića najbolji su kada prate tramvajske šine, premreže Oslo