Nin (proza)
"VENECIJANSKI PORTRET" GUSTAVA HERLINGA-GRUĐINSKOG

Misterija Gustava Herlinga-Gruđinskog iz kuće stare venecijanske grofice   

Bez kočnica

U Venecijanskom portretu Gustava Herlinga-Gruđinskog nema Neapolitanke, pape Pija XI, Alfonsa XIII s urokljivim očima i kralja koji trči po pesku jer je pesak „usijan i peče taban“, ali bi čitalac, ipak, mogao da se seti dela Kod Hyperborejaca Miloša Crnjanskog. Novela poljskog pisca diše sličnom atmosferom. Uveče, u novinama, pripovedač pronalazi nekrolog: „U Veneciji, u svojoj kući u Calle San Barnaba, umrla je u osamdeset sedmoj godini grofica Đudita Tercan. Na vjeki vjekov usnula, neka s Bogom počiva u miru.“

Crnjanski kaže: „Prošlost je halucinacija.“ Glavni junak Gustava Herlinga-Gruđinskog (Skšelčice kod Kjelca, 1919 – Napulj, 2000) seća se kako je u proleće 1946. krenuo u Veneciju, vojnim transportom, zbog važnih poslova u vojnom birou, s Albumom portreta u rancu. Spavao je na klupi, pa su mu pronašli prenoćište u ruiniranoj kući venecijanske grofice, za koju će mu odmah reći da je „kučka i veštica“.

Vila s rasklimatanim komodama, prekrivena prašinom, i njena zagonetna vlasnica, restauratorka i kopistkinja slika, koja radi pod okriljem noći, brzo će učiniti da novi stanar zaboravi pređašnji život. Opčiniće ga umetnost, slikarstvo, dela Lorenca Lota i grofica koja svakog jutra, nakon što joj sin nestane u ratu, trči prema poštanskom sandučetu pred kućom. Penjaće se kod Venecijanke u atelje, škripavim stepenicama.

Venecijanski portret, objavljen u „Književnoj opštini Vršac“ (prevod: Biserka Rajčić), delo od pedesetak stranica, poslastica za čitanje u jednom dahu (viski, plus konzerve iz vojnog magacina), pored pitanja vezanih za umetnost i zločin, postaviće pred pripovedača tešku zagonetku. Nakon što se otvori crna hronika i knjiga postane storija o Družini fašističkih  mučitelja i dželata, narator će primetiti da se u toku šlifovanja i popravljanja onoga što je dotle napisao – „pojavila autobiografska nit moje priče“. Pitaće se da li je to dobro ili loše. Kad se prvo lice poistovećuje s autorom i šta znači biti autobiografski drzak, „bez kočnica“...

недеља, 19. август 2018.

Sedamdesetih godina prošlog veka, Ijan Buruma, danas glavni urednik magazina New York Review of B
уторак, 17. јул 2018.

Knjiga Proza o prozi: fragmenti o kratkoj priči – pisana je makazama. Priređivač Dragan Babić izvu
уторак, 17. јул 2018.

Pre tačno dve decenije, izdavačka kuća Stubovi kulture objavila je Evropu broj dva Vojislava Despo
петак, 4. мај 2018.

Roman Obris Rejčel Kask, u izdanju Booke, možda se ne spušta do dubina dela Rastka Petrovića Ljudi