Jedan
od najpoznatijih svetskih televizijskih programa obeležava četiri
decenije postojanja. Šta bi njegova aktuelna programska šema mogla
da nam kaže o vremenu u kome živimo
Sneg.
Kakva divna reč na ovu vrućinu!
Dok
su se osamdesetih i devedesetih uveliko razvijale kablovska i
satelitska televizija, mi smo se na selu još penjali na krov ako
slika na televizoru nije „lepa“. Svakako, ukućani skloni
neraspoloženjima bili su pošteđeni tog poduhvata. Ostajali su u
sobi ili stajali u dvorištu pa komandovali srećniku koji je gore
okretao antenu. Felinijevski prizor. Bilo je rođaka što su posle
odbijali da siđu s krova, pridržavajući se za nakrivljeni odžak.
„Sneži!“
Ključni povik dok ne uhvatimo signal. Čak ju je inženjer u novini
s TV programom redovno koristio, odgovarajući na pisma zabrinutih
čitalaca, „poštovanih vlasnika malih prijemnika“. Preskočićemo
stabilizator, uz napomenu za nove generacije: stabilizator nije igrao
ulogu u „stabilizovanju“ rođaka, već pomagao da se pokrene –
„ugreje“ – mašina.
Upravo
je u to doba, u Americi, u leto 1985, osnovan kanal Diskaveri,
posvećen (popularnoj) nauci, istoriji, tehnologiji.
Nismo
znali, proći će godine pre nego sa ekrana sklonimo divne ručne
radove, popularni hekleraj, koji u 21. veku, uz bojanke za odrasle,
preporučuju za lečenje kratkih živaca. Sačekaćemo da iz
komunikacije izađe rečenica: „Ustani da prebaciš na Drugi“,
svojevrsna kazna pre ere daljinskih upravljača.
Erotski
filmovi krenuli su zato rano, išlo se u korak sa čovečanstvom.
Sused se žalio da ih je nemoguće gledati bez daljinca iliti
pecaljke. Ustani, utišaj, sedi, ustani, pojačaj, prebaci, greškom
potamni, pronađi dugme „da posvetliš“, sakri se od ukućana…
Zar silno skakanje iz fotelje i trčanje po sobi nije predstavljalo
užitak sâm po sebi?
No,
brzo ćemo se uklopiti, premda ima pojedinaca koji se i dalje muče
da programiraju video-rikorder: trebalo bi da se automatski uključi
i snimi željeni film, ne uvek neku drugu glupost. Godište isprva
zadivljeno bojama – da, postojali su i crno-beli aparati – dobro
se snašla među gadžetima. S tim da je teško opisati koliko se
promenio način gledanja TV-a.
Novine
lagano odustaju od štampanja satnica s programom, iako ni one, uz
„milje“, nisu loše za meditaciju. Mumificiraće ih literatura.
Kamijev Merso u Strancu
večera kod Selesta dok nepoznata žena za stolom podvlači raspored
radio emisija.
Danas
svako uzme kada i šta hoće. Sadržaji se preuzimaju s interneta,
moguće je premotavati unazad. Silne je promene, dakle, pregurao
Diskaveri,
koketirajući s fenomenom rijalitija. Kažu da se daje u gotovo 200
zemalja, u više od 400 miliona domova, na preko 30 jezika.
Deo
je svakodnevice. Skoro sam načuo diskaverijevski razgovor dva
prolaznika na autobuskom stajalištu: „Znaš kako izvlače kostur
potonolog broda sa dna mora? Koristeći teniske loptice.“
Ali,
šta trenutno nudi taj kanal? Najčešće prikazuju potragu za nečim
(od automobila poznatih kao krntije pa do zlata), te tipove koji
treba da opstanu u divljini.
Trgovci
automobilima,
Imperija
na auto-otpadu,
Odsečen
od sveta,
Preživljavanje:
Goli i uplašeni,
Zlatna
groznica,
Spasavanje
starih građevina.
Blago
na otpadu:
„bacite pogled iza kulisa posla sa otpadnim metalom u Poljskoj.
Upoznajte živopisne likove, otkrijte odakle materijali stižu i gde
idu s deponije“. Renoviranje
farmerskih kuća,
Odbačeno
i zatrpano.
Lovac
na starine.
Lovac
na starine: Restauratori.
Plus
zapleti s graničnih prelaza. Granična
kontrola: Španija.
Ili Ništa
ne možeš sakriti:
„svakodnevni život službenika carinske i poreske službe koji
koriste moderne tehnologije i službene pse kako bi uhvatili šverc
robe“.
Čovek
bi rekao: „Imate li nešto za carinu?“
„Ništa.
Sama starudija!“
Ili
se setio slikara Leonida Šejke
(1932–1970).
„Jednom je napisao da ćemo, na kraju svega, u toj virtualnoj
magli, na otvaranju novog gradskog smetlišta, prepoznati na otpadu
samo one predmete koje smo slikali“ – pisao je književnik Mirko
Kovač.
Za
četrdeset leta postojanja TV kuće, desilo se obilje istorijskih
potresa na planeti. I jutros su na vestima pominjali nuklearni rat.
Mesecima ranije, u udarnom dnevniku, prebrojavala su se atomska
skloništa i konzerve sardina u rafinisanom semenovom ulju. Nije lako
nabrojati koliko se ratova vodi… Pre toga, zadesila nas je
pandemija virusa korona, pričalo se da je to druga kuga, da će doći
do apokalipse, umrli su milioni i milioni ljudi. Sreo sam umetnicu
koja je vredne slike, dobijene na poklon od kolega, izvadila iz
ramova, uvila u rolnu i odnela u sef, u slučaju da joj se nešto
dogodi. Usred epidemije, emitovani su snimci neidentifikovanih
letećih objekata. Doduše, niko nije pravio strašnu buku, možda bi
se digla graja da su vanzemaljci sleteli u terminu Slagalice.
„Televizor
– prozor sveta.“
Tom
frazom katkad internet prodavnice, sa najsavremenijim uređajima,
reklamiraju džinovske monitore. Uistinu, poprilično polupan prozor,
prilično napukao svet.
U
modi su kratki video-snimci na mreži. Nema napomene: „Ne
pokušavajte sami kod kuće!“ Pomerena je granica kada je reč o
narativima tipa „život piše drame“.
S
druge strane, stalni pritisci i pretnje, nedaće s kojim se
suočavamo, učinile su traženim dokumentarne drame o robinzonovskom
preživljavanju. Prebrojite li na filmskim festivalima dokumentarce,
bićete začuđeni koliko njih govori o povratku životu u prirodi,
inače ugroženoj klimatskim promenama, ili traženju šeme da se
pritajimo u toku „smaka“. Intrigira koliki se značaj u takvim
ostvarenjima daje kombijima, kamperima i kamp-prikolicama.
Reč
discovery,
nadenuta kanalu, ima više značenja. Otkriće
i pronalazak
verovatno jesu u početku bili kičma produkcije. Nalazište
– ko ne bi pomislio na Zlatnu
groznicu,
na junakinje i junake izgorele od sunca, s kožom boje samog zlata, u
neprekidnoj potrazi za grumenjem po Australiji, dubinama Beringovog
mora ili rečnim brzacima.
Slobodno
žongliramo poslednjim ponuđenim prevodom. Dokazni
materijal.
Trgovci
antikvitetima, poput Drua Pričarda iz Lovca
na starine,
ne kopaju zbog zlatnih poluga. Iz radnji, kuća i šupa, na
licitacijama izvlače dotrajale, pokvarene lampe, fotelje i šljašteće
reklame proizvoda; Odbačeno
i zatrpano
– kako sažima naziv druge emisije sa sličnom tematikom.
Onako
kako Endi Koen, sa ocem Bobijem, strastveno rovari po auto-otpadu,
„nalazeći posao i zaradu u onome što su drugi bacili“.
Zapleti
su u Trgovcima
automobilima doista
slikoviti: „Majk i Ant u radionici dočekuju živahni mali sportski
automobil Fiat X 1/9. Jedva da ima korozije, ali veliki problemi
vrebaju iza vozačevog sedišta.“
Sve
pomalo liči na kraj serije Mućke.
Rodni i Del Boj pronalaze sat vredan milione funti i napokon postanu
bogati. Mada su Troterovi likovi iz igrane serije. U epizodi
snimljenoj za božićni specijal.
Biće
da je Šejka precizno predvideo budućnost. Na rođendan Diskaverija,
zaboravljene, iskopane „sitnice“, dokazni su materijal da je
postojao drugačiji svet. Ne poričemo upliv rijalitija, ali se
pitamo da li restauratori uporno pokušavaju da vrate našu
poljuljanu stvarnost u pređašnje stanje i iznova je otkriju.
Odleteli
biste u svemir? Popili čašu vode s Meseca? Preselili se na Mars?
Ma
ne! Tražim felnu za stojadina. Sećanje sneži.
(Radar, 24. jul 2025)