Hiperborejski nezainteresovan za književne vrste, a sa pravom predstavljan kao vrsni esejista i kritičar, Božo Koprivica se igrao autobiografskim i fudbalskim sećanjima, te literaturom, lirski driblajući citatima. Kada njegove knjige čitamo jednu za drugom, povezujući ih u neprekinutu celinu, od Voleja i sluha, dela Kiš, Borhes, Maradona i Samo bogovi mogu obećati, do Sna ulice – ne možemo da se otmemo utisku da se radi o velikom porodičnom romanu.
(Radar, 26. mart 2026)