Rukopisi iz Krležine zaostavštine

Šta je Miroslav Krleža mislio o Vasi Stajiću

Učitelj, progonjeni socijalista, propagadnista jugoslovenstva, robijaš, romantik sa poetskim sklonostima...

Radeći na „Enciklopediji Jugoslavije“, poznati pisac Miroslav Krleža pravio je beleške, oštre uredničke opaske, vezane za predloške članaka koji su predstavljali temelj enciklopedije. Dok je pisao odgovore saradnicima koji su imali zadatak da u člancima objasne najvažnije odrednice, Krleža je stvorio knjigu marginalija. U njima se, kako napominje priređivač knjige Vlaho Bogišić, osvrtao na probleme koje je zapažao u tekstu i predmetu enciklopedije, u rasporedu kojim su dolazili do njega. „Enciklopedija Jugoslavije“, u osam svezaka, objavljena je između 1955. i 1971.

Nakon smrti Miroslava Krleže 1981. u Zagrebu, ove su se opaske našle u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, zajedno sa celokupnom rukopisnom zaostavštinom, gde će, po piščevoj poslednjoj želji, ostati zapečećene voskom cele dve decenije. Posle dvadeset godina, predstavljene su javnosti! Prvi put u „Kolu“, časopisu Matice hrvatske, u proleće 2007, a ovih dana i u knjizi „Marginalije“, u izdanju beogradskog Službenog glasnika.

Nastale na marginama „Enciklopedije Jugoslavije“, „Marginalije“ se čitaju kao duhovita, polemička, oštra „privatna“ Krležina enciklopedija – kao knjiga uzbudljivih eseja u kojoj veliki pisac nikoga ne štedi.

Komentarišući tekst o Veljku Milićeviću, na primer, koji mu je stigao kao predlog, Miroslav Krleža zapisuje: „Milićević, Veljko: 25 redova bibliografije, mnogo. Zbog Veljka Milićevića i „Naše snage“ bio sam kažnjen na 16 sati strogoga zatvora u prvome razredu gimnazije“. Pregledajući materijal vezan za Kostu Miličevića, beleži: „Izgleda kao Mefisto iz provincije. Treba vidjeti neku drugu sliku.“

Jednu od najlepših marginalija (slagali se sa njom ili ne), Miroslav Krleža ispisuje o Vasi Stajiću (Mokrin, 1878 – Novi Sad, 1947).

STAJIĆ, VASA: Čovjek se kreće po našim enciklopedijskim priručnicima sa markom „nacionalni i kulturni radnik“, što u ovoj našoj jugo-filatelistici ne znači danas savršeno ništa. Liberal devedesetih godina, više-manje ljevičarski, da ne kažem socijalistički raspoložen, peštanki đak, romanista i germanista, koji je studirao u Parizu i Leipzigu, romantik sa poetskim sklonostima, čovjek žive fantazije, a njegova nam bografija sama po sebi, kao biografija, tolikih naših naprednih „pregalaca“ govori poglavlja. Učitelj po banatskim palankama, u Pakracu, u Pljevljima, pisar Karlovačke Mitropolije, profesor po preparandijama, pokretač časopisa, izbacivan iz državne službe, kažnjavan, i konačno suđen na dugu desetogodišnju robiju, iz koje ga oslobađa tek godina 1918, tojest slom Austrije. Vase Stajića aktivitet, bez konkretne analize, a naročito bez poznavanja pozadine u kojoj je djelovao teško bi bilo plastično prikazati. Bio je zapravo kompilator, propagandista jugoslavenstva u apstratknom idealnom romantičnom smislu, danas potpuno nepoznat. Uz Supila i Skerlića jedan od idealnih ideologa predratne jugoslovenstvujušće omladine. Progonjen kao socijalista, što zapravo nikada nije bio, nacionalistički romantik, robijaš, član raznih organizacija i vijeća, poslije povratka sa robije 1918 on je jedan od rijetkih predratnih nacionalista koji se odlučno i nepokolebljivo, može se reći beskompromisno usprotivio centralističkoj politici SHS, zalažući se doslijedno za ravopravnost i punu nacionalnu slobodu svih južnoslavenskih naroda. Izvrgavan trajnim progonima austro-madžarske vlasti i poslije 1918 ostao je odiozno politički sumnjivo lice. Autor monografije o Svetozaru Miletiću i Jovanu Jovanoviću Zmaju, čisti idealista, nevina duša. (Časopis „Kolo“, broj 1, stranice 488-489, proleće 2007.)

+ Krležina „dvadeset četiri“ reda za Novo Miloševo

Pripremajući „Enciklopediju Jugoslavije“, Miroslav Krleža, sasvim urednički, štedi reči i prostor. Čitajući tekst o Novom Miloševu koji mu je predložen za enciklopediju, Krleža beleži: „Ako ostane da se spomene, ništa više. Da jedno selo ima mlin ili ciglanu ili da prodaje po 200 do 300 svinja godišnje, zaista nisu podaci od takve enciklopedijske važnosti, da bismo trebali da izgubimo na to 24 reda.“ (460 stranica) Na kraju, šta ostaje, šta se zaboravlja – stara je i nerešiva zagonetka. Eto Novog Miloševa sad i u Krležinim „Marginalijama“!  

Krležina marginalija mogla bi da podseti i na Antuna Gustava Matoša koji se, pored ostalog, ovako seća Vase Stajića, iz njegovih pariskih studentskih dana: „Obilazio je muzeje, crkve, historijska mjesta. Vjerovaše tvrdo u konačnu pobjedu ideala, svoga ideala, i u nepobjedivost naroda, mase. Posjećivaše socijalističke sastanke i predavanja. Zakleo se sam sebi da će se žrtvovati, da će raditi za narod, a nije još znao kako, gdje, s kime. Visok, crn kao gavran; dugokos, bradat i žut kao isposnik, izvrstan pjevač u uskom krugu. Pariske je zemljake izbegavao zbog stidne sirotinje.“