Maska s cipelama broj 42
Miroslav Krleža: Na rubu pameti, Agora
Evo nas i posle sedamdeset pet godina! "Mi, živčano uznemireni pojedinci" koji vodimo svoje male, neznatne živote skromnih građanskih lica, ne usuđujući se da dignemo glas... Glavni junak romana "Na rubu pameti" Miroslava Krleže (u jednu riječ: jedna maska s cipelama broj četrdeset i dva) okružen je, kako nabraja, glupanima, kućevlasnicima, gospodom građanima i malograđanima. Uzor-rodoljubima i članovima središnjeg odbora te i te stranke (9. stranica), nama dalekim likovima koji javno protestuju zbog upotrebe teretnog automobila jer ubija našu vlastitu konjsku spregu. Zatim "vlasnicima tvornica soda-vode", na koje pobunjeni pripovedač ima pik, "gradonačelnicima iz provincije koji dižu sebi nadgrobne spomenike u starogrčkom stilu" i tipovima sa naročitom privilegijom da se u svoje ime pozivaju na Evropu, "kao da ste isključivo vi lično njen pravni i moralni zastupnik, a ja nisam" (67. stranica). Nastavite u tom ritmu, ukoliko i ove nedelje folirate kako čitate knjige, uporno navodeći brojeve stranica: ko će poverovati koliko je živ i aktuelan Krležin roman iz 1938! Zaronite u njegove monologe i dijaloge od kojih je knjiga sačinjena; budite zaneti ovim "solilokvijem", kao narator ponet ljudskom glupošću. Napomenite da se "sve naše ideje prilagodiše sitnoj malograđanskoj stvarnosti" (70. stranica) i objasnite da glavni junak nije pao u nemilost zbog živaca već zbog logike. Digao je glas u pedeset i drugoj, usledilo je poglavlje "Zbogom", jedan proces, pa "Zločin i kazna". Tako je to kad su na logiku svi alergični, kad je svuda naokolo pomanjkanje ukusa i kad imamo posla sa "elitom koja o nepokolebljivim načelima udobnoga građanskog života ima svoje ustaljeno konzervativno mišljenje". Ne zaboravite na navodnike, na ogradu koju pripovedač podiže i oko sebe. Na pištolj (browning, 25. stranica), na sobu zamračenu crnim zavesama. Naravno, na Krležin vetar. Duva jugovina, boli glava, soba zaudara po petroleju. "Vjetar nad malim gradom" u naslovu poglavlja, uzrujano stezanje utrobe. I citat za folirante u jednoj rečenici: "Prije do ljigavosti popustljiv, sada sam polagano postajao sve manje tolerantan." Sedamdeset pet godina – još uvek u cipelama broj 42.
(Blic, 24. novembar 2013.)
+ Foto: Josip Broz Tito