Nin (proza)
„Odlazak“ Žana d` Ormesona

Prvih dana decembra umro je književnik Žan d` Ormeson (19252017), autor blizu četrdeset objavljenih dela, predsednik Francuske akademije (posle smrti Kloda Levi Strosa), stari urednik lista Figaro i značajna ličnost javnog i kulturnog života.

Biografije navode da je imao izvrsno znanje filozofskog i humanističkog usmerenja. U romanu Otići ću jednog dana ne rekavši sve (izdavač: Klio) pripovedač kaže da je imao dvojicu učitelja Žana Ipolita, prevodioca i tumača Fenomenologije duha i Ferdinanda Alkijea, autora Želje za večnošću. Ipolitu dugujem gotovo sve. Patio je od astme, pa je u naporu da udahne njegova reč postojala nekako patetična.

Tri celine s naslovima Sve prolazi, Ništa se ne menja i Iznad nas postoji nešto sveto, koje sadrže desetine i desetine vrlo kratkih i uzbudljivih poglavlja, oranizovane su kao katalog. Nakon što posle reči bestseler izgovori i jedno fuj, glavni junak nabraja omiljene junake i pisce (među njima i Andrića), shvatajući da spisak liči na posmrtnicu. Ističe da nabrajanje mrtvih predstavlja jednu od najklasičnijih vežbi u svetskoj književnosti. Zato je valjda Ormesonova (autobiografska) proza tako živa.

Ne zaboravljajući nikada svoju ljubav Mariju (pita se kako proizvesti nešto toliko dobro poput slike u kojoj Nausikaja liči na mlado palmino drvo u Odisejevim očima), glavni junak knjige Otići ću jednog dana ne rekavši sve razmišlja i o putovanjima, prošlosti, detinjstvu, ratu. (Kakva vremena! Nije bilo putera, ni mesa, ni ribe, ni obuće, nije bilo ničega. Naš spasilac zvao se Staljin.) Misli da su se danas naokolo uzvrteli drugorazredni tipovi; u literaturi iskaču majstori trikova i pozeri. A Fejsbuk? Fejsbuk je pričešće bez Boga izmešano sa ispovešću.

Voli zabave, dokolicu; dangubi i sanjari. Pošto nisi ni za šta, kaže mu Marija, treba da nešto pišeš. Voliš da čitaš. Često mi pričaš o piscima koji su ti se svideli. Događa se i da ih hvališ. Radi, dakle, ono što oni rade. Piši. Počinje da kombinuje reči, uviđajući da taj redosled ne nastaje slučajno i da nije proizvoljan.

(NIN, 21. decembar 2017.)

среда, 12. фебруар 2020.

Bolest senzibiliše čovekov osećaj za opažanje, poput fotografske ploče – misao je Braće Gonkur, nav
петак, 29. новембар 2019.

Pisati stežući zube Oštroumna kritička zapažanja, ideje za budući roman, liste pročitanih knjig
субота, 31. август 2019.

Cipele za bespućeJunaci Popodneva pisca i Velikog pada“, „probuđeni“ zvonom na kapel
среда, 5. јун 2019.

Valjak za sećanja Sigurno ste nekada, na plaži, prisustvovali sceni kada jak vetar iznenada pod