Volimo se, jer zemlja je mlada
Pre šezdeset godina, književnik Branko Ćopić (1915–1984) prihvatio je da
„javno“ odgovori na redovnu NIN-ovu anketu „Jugosloven našeg doba“. Kasnije
tog leta objavio je roman Ne tuguj bronzana
stražo i dobio NIN-ovu nagradu. U
ovom broju objavljujemo odgovore iz tog neobičnog upitnika.
1. Koliko imate godina? Jeste li oženjeni (udati)? Imate li dece? Koja je vaša
školska sprema? Naznačite vaše zanimanje i opišite ukratko vaše radno mesto?
Branko Ćopić: Imam 43 godine, oženjen, bez dece, završio Filozofski fakultet,
zanimanje književnik.
2. Jeste li zadovoljni vašim zanimanjem? Kakvo vam
zadovoljstvo ono pruža? Ako još ne radite, naznačite zanimanje koje ste izabrali
i zašto? Koliko vremena već radite na ovom poslu? Da li biste radili neki drugi
posao kada biste imali mogućnosti?
Veoma sam zadovoljan svojim zanimanjem. Osećam se kao pravi, istinski stvaralac.
Kad mi pođe za rukom da u literaturi stvorim nekog živog, upečatljivog junaka, osećam
da sam obogatio ovaj svet naselivši ga još jednim stvarnim koji će, možda, živjeti
i duže nego kakav „realan“ čovjek, jer mu ne prijete svakodnevne prozaične bolesti,
ratovi i druge nesreće i nevolje.
Već dvadeset godina radim ovaj posao. Stvorio sam dva-tri junaka, draga i
znana čitavoj zemlji. Veseli su to pobratimi, rado se ljudi s njima susreću. To
mi čini iskreno i nezamenljivo zadovoljstvo jer je sve to sastavni dio moje borbe
za optimističko shvatanje i priznanje života. U dobroj mjeri držim se vredre devize
češkog pisca V. L. Vančure: „Volimo se, jer zemlja je mlada i naše nozdrve još udišu
prolećni vetar.“
Po mome mišljenju danas je najunosnije ono zanimanje koje najviše razvezuje
stvaralačke snage jednog čovjeka i daje pun zamah njegovoj inicijativi. Ono daje
najviše rezultata, najviše radosti i čovjekovu životnost razbuktava do punog maksimuma.
3. Koliko su vaši ukupni mesečni prihodi? Imate li
izvora prihoda van redovnog posla i koliki su u odnosu na stalne prihode?
Mesečni prihodi su mi dovoljni za pristojan život i za normalan rad. Mesečni
budžet nikad ne planiram, jer za to nemam potrebe, zato što mi je prosečan mesečni
prihod iznad 100.000 dinara.
4. Koristite li kredit? Koju sumu otplaćujete i šta
ste kupili za kredit? Da li štedite novac za nepredviđene slučajeve? Jeste li osigurali
sebe, svoju porodicu, svoju imovinu?
Kredit, naravno, ne koristim. Novac za nepredviđene slučajeve štedim. Imovinu
sam delimično osigurao.
5. Da li izlazite u slobodnom vremenu? Kuda najčešće
odlazite i kako provodite slobodno vreme? Šta radite nedeljom? Čime se najradije
bavite u slobodnom vremenu?
U slobodnom vremenu izlazim u kafane i restorane. Nedeljom izlazim ponekad
u okolinu grada, na izletišta. Prilično sam volio ribolov, ali sam ga zapustio.
Najviše volim da lutam u prirodi, a još više da prisluškuem razgovore nepoznatih
ljudi. Svet je u dobroj meri neoprezan i svašta priča. Laganje i hvalisanje su sastavni
dio svakodnevnog života. Primitivni u tome prednjače i najsočnije žive u „lažima“.
6. Gde ste proveli godišnji odmor?
Godišnji odmor proveo sam u inostranstvu (prvu polovinu u jednoj slovenskoj,
socijalističkoj zemlji, a drugu u romanskoj, kapitalističkoj). U slovenskoj je bilo
sve srdačnije i jednostavnije: čak mi je bilo prijatno i to kad su me seljaci, zadrugari,
prevarili i prodali mi zelenu lubenicu.
7. Kakav imate stan? Da li je deljiv ili stanujete
sami? U koliko prostorija? Je li dovoljan za normalan život? Šta biste od uređaja
za standard najpre želeli da nabavite? (Električni ili plinski šporet, frižider,
usisivač za prašinu, bojler, radio, gramofon, skuter, automobil.) Šta od nabrojanih
stvari već posedujete?
Stan je dvosobna garsonjera s parnim grejanjem. Pretesna je, nije dovoljna
za normalan život. Naročito me stešnjavaju knjige. Posedujem frižider, bojler, usisivač
za prašinu, radio, gramofon, automobil.
8. Volite li da maštate? Jesu li vaši snovi nedokučiva
predstava koja vas prenosi u svet u koji ne verujete da će te ikad stići, ili su
vaši snovi deo vašeg realnog plana za budućnost, deo vaših životnih ambicija koje
želite da ostvarite?
Mnogo maštam, to mi je neophodno, sastavni dio života. Snovi mi se ostvaruju
i preko očekivanja, s manje mog aktivnog učešća nego što bih se to i sam nadao.
Snovi su mi uvek vedri i poetski, ali ipak ostvarljivi i realni. Nikad u snovima
ne tražim spas od životnih teškoća, nego dobrog saveznika u njihovom savladavanju.
Snovi su za mene najbolje ubojito oružje u borbi za bolji i čovečniji život.
9. Kako zamišljate idealan život, u realnim okvirima,
svakako? Kakvih imate ambicija? Jeste li srećni?
Ne mogu, čini mi se, zamisliti idealniji život od ovog kojim živim i prosto-naprosto,
neću da ga zamišljam. Za mene je najidealniji onaj život koji stvorim sam, svojim
radom, svojim znanjem i talentom. Taj me život najviše raduje. Osećam se veoma srećan
u današnjim realnim ljudskim okvirima, jer imam pristojne mogućnosti za svoj stvaralački
rad, a što te mogućnosti nisu još bolje, za to je ipak moja ležernost najviše odgovorna,
lenj sam pomalo. Ako sam ponekad i nezadovoljan i tužan, i to je sastavni dio mog
optimističkog gledanja na život i jedan od pokretača za daljnju, radosnu, stvaralačku
aktivnost. Tu su, reći ćete, i bolest, razne nepredviđene teškoće itd. Pa naravno,
to je samo neophodna tamna pozadina na kojoj buja i rascvetava se život.
10. Kakav značaj pridajete ljubavi
u vašem životu? Ako ste u braku, kažite nam da li ste brak tako zamišljali?
Ljubav je za mene najljepši cvet života koji se večito razvija, vene i opet
se obnavalja večito nov, živ i čudesno uzbudljiv. A brak? Kad mi ponekad zasmeta,
ja imam tu blagorodnu osobinu da na njega i ne mislim. Ako mi se učini da nije baš
najidealniji, ja se setim da bi mogao biti i mnogo gori, pa sam opet zadovoljan.
Čovek, čini mi se, ima onakav brak kakav zaslužuje. U braku mora biti kriza i problema,
pa to mu je. Bez toga ne ide.
11. Koje listove i časopise čitate i zašto? (Dnevne,
nedeljne, sportske, filmske, stručne.) Čitate li redovno ili neredovno knjige? Koji
vas je pisac najviše impresionirao svojim delom? Koje je to delo? Koju umetnost
najviše volite i razumete?
Čitam skoro sve dnevne i nedeljne listove i razne dečje zabavnike. Najviše
volim humor i Paju Patka. Knjige redovno čitam i do danas me najviše impresioniraju
i uzbuđuju Servantes, Kipling i čovekoljubivi Maksim Gorki.
Od umetnosti najviše volim književnu prozu i glumu. Po mome mišljenju, modernizam
je jedan od istinskih izraza našeg vremena umetnosti i, u isto vreme, jedna od nužnih
bolesti našeg vremena. Kao i u svemu to zavisi od date doze. U modernističkoj poplavi
ima sjajnih umetničkih rezultata i sjajnih primera opsenarstva, nekusa i žalosnog
čovekovog srozavanja ispod svoga ljudskog dostojanstva. Modernizam je veoma osetljivo
ubojito oružje, koje u rukama majstora probija i otvara nove puteve, a u šakama
bezveznjakovića načini čudo i pokor i poruši i ono što čovek već ima i poseduje.
Poslednjih godina najbolje sam zapazio čitav niz talijanskih neorealističkih
filmova, zatim Tajni život Voltera Mitija, Nadnicu za strah, Osamdeset dana
oko sveta. Diznijeve crtane filmove i sve Hanžekovićeve filmove.
U pozorište idem redovno, naročito u Beogradsko dramsko, koje mi se čini
najživotnije i najsavremenije.
12. Imate li navika u životu kojih biste se teško odrekli?
Koje su to navike? Verujete li da je neophodno imati svoj ideal u životu? Ako verujete,
koji je vaš ideal? Ako nemate, objasnite zašto živite bez ideala?
U životu sam sklon utvrđenim navikama. To mi čak i smeta u radu, okiva me
dobrim delom. Neophodno je imati ideal u životu, prema njemu se život usmerava i
koncentriše kako oko nekog čvrstog stožera. Bez pravog ideala život je rasut, ne
može da se iskristališe i pretvara se u neko goveđe životarenje. Neko i tako može
i mora.
13. Volite li grad u kome živite? Koji je to grad?
Beograd, grad u kome živim, neobično volim. Živ je, dinamičan, pun duha,
slobodarski, savitljiv, drzak, razbarušen i veseo. Nikog ne zarezuje ovaj naš Beograd,
a pravu vrednost ipak uvek primi i od srca podrži. Za svoj ideal spreman je da ratuje,
a nikada sramno da paktira. U njemu živi bučan, šaren i zanimljiv svet.
Što se tiče inostranstva najradije bih da posetim SSSR, naročito Uzbekistan
i Sibir. Beskrajna je to zemlja, šarolika i zanimljiva, sa dobrim ljudima, neograničenim
mogućnostima, poetski bogata i neiscrpna. Već sam i video po nešto od nje, nekoliko
kutaka, od Lenjingrada ispranog oštrim vetrovima s Finskog zaliva, do prostrane
Moskve i sunčane Jermenije, s mirnim ogledalom jezera Sevan i belom kapom biblijskog
brega Ararata.
14. Da li se po vašem mišljenju generacija kojoj vi
pripadate razlikuje od prethodne?
Moja generacija? U detinjstvu se igrala s puščanim čaurama iz Prvog svetskog
rata, a u Drugom svetskom ostavljala je iza sebe ispaljene čaure na bojištima svoje
Revolucije. Generacija pre nas privodila nas je Revoluciji i zajedno s nama u njoj
učestvovala. Naša generacija, u poetskom zanosu, plamsala je u Revoluciji, a generacija
koja nas smenjuje jeste generacija stvaralaca, generacija kojoj je, možda najteže,
jer stvara, gori i troši se bez naših glasnih bojnih bravura, u stalnom napornom
svakodnevnom radu. Mi smo s hukom i grmljavinom srušili stari svet, a oni podižu
novi.
15. Solidarište li se sa vremenom u kome živite, sa
njegovim duhom, načinom života? Šta mislite – koja je osnovna odlika vremena u kome
živimo?
Potpuno se solidarišem s vremenom u kome živim, s njegovim duhom i načinom
života. Ma kakva pobuna protiv svega bila bi znak, ponajviše, starosti i zaostajanja
za svojim dobom.
16. Da li volite što pripadate vašoj generaciji ili
biste voleli da ste živeli u nekom ranijem dobu? Ili biste možda više voleli da
pripadate nekoj od budućih generacija? Obrazložite vaš odgovor.
Najviše volim što pripadam ovoj sadašnjoj generaciji, jer ona živi u jedno
vrlo burno i zanimljivo vreme. Preturila je preko glave mnoge prelomne istorijske
događaje i izgleda da je i u budućnosti očekuju mnogi interesantni doživljaji.
17. Kakve su, po vašem mišljenju, perspketive mira?
Ide li svet ka spokojstvu i prestanku zabrinutosti zbog ratne opasnosti? Ili mislite
da je rat moguć? Ako je neizbežan, objasnite zašto.
Perspektive mira vrlo su šarene i neizvesne. Izgleda da će ljude ponajpre
ujediniti i razumu privesti strah od nuklearnog oružja.
18. Koji je odlučujući faktor za očuvanje mira u svetu
i širenje prijateljstva i uzajamanog razumevanja među narodima?
Odlučujući faktor za očuvanje mira je aktivna koegzistencija, jedinstvo radnih
ljudi i linija međusobnog povezivanja putem pregovora i raznoraznih sporazuma. Ukazivanje
na realnu opasnost od nuklearnog oružja može tu da odigra veliku i odlučujuću ulogu.
19. Šta vas je u protekloj 1957. godini najviše obradovalo,
iznenadilo, uzbudilo, razočaralo i ražalostilo u vašem privatnom životu? Naznačite,
zatim, jednu želju koju biste želeli ostvarenu u 1958. godini?
Najviše me obradovala vest da je jedna moja knjiga proglašena za naomiljeniju
i najčitaniju u krugu čitalaca kojima je namenjena, a najviše me ožalostilo što
u štampi nije izašao nijedan prikaz te knjige.
20. Koji događaj smatrate najznačajnijim za čovečanstvo
u protekloj godini? Po čemu će se ona pamtiti u istoriji? Da li je taj događaj imao
nekog uticaja na vaš život i život vaše porodice? Očekujete li da će 1958. godina
biti bogatija događajima od protekle?
U protekloj godini smatram najznačajnijim događajem puštanje u vasionu sovjetskih
veštačkih satelita. Ne očekujem da će nas 1958. godina u tome prevazići.
21. Koji događaj smatrate najznačajnijim u protekloj
godini za narode Jugoslavije?
U protekloj godini najznačajniji događaj za narode Jugoslavije ne bih znao
navesti. Sve je išlo normalno.
22. Šta vam najviše smeta u društvenom životu zemlje?
Šta mislite da bi trebalo uraditi ove godine da se još više poboljša životni standard
širokih slojeva stanovnika? Kako biste vi to najefikansije uradili? Koji problem
u našem društvenom životu smatrate najznačajnijim?
U društvenom životu naše zemlje najviše mi smeta mešanje raznih nekompetentnih
faktora u razne oblasti društvenog života, posebno u umetnosti. U proizvodnji mi
smeta rasipništvo i aljkavo poslovanje, a u trgovini krađa i prekrađa. Kako bih
podigao životni standard širokih slojeva – to ne znam. Najznačajniji problem u našem
društvenom životu je pitanje kako da se do maskimuma razveže i razvije stvaralačka
i radna inicijativa svakog našeg čoveka.
(NIN, 13. septembar 2018.)
Foto: Arhiva Novosti