Oslobođenje
Michael Reufsteck

Intervju: Michael Reufsteck, poznati nemački voditelj i novinar, autor knjige „Mala kućna apoteka dr. Housea“

 

Dr. House je medicinski Sherlock Holmes

 

Michael Reufsteck je poznati nemački novinar, radio moderator, autor „Televizijskog leksikona“ (sa Stefanom Niggermeirom) i knjige „New York za TV gledaoce“. U biografiji na početku knjige „Mala kućna apoteka dr. Housea“ (izdavač Egmont) piše i da je rođen 1975. godine, te da je hipohondar koji bi morao da izbegava medicinske TV serije. No, kako to nije učinio kada je o seriji „Dr. House“ reč, Michael Reufsteck je u prvih sedamdeset odgledanih epizoda kod sebe otkrio najmanje pedeset četiri nova simptoma različitih bolesti. Oduševljen serijom, nemački je novinar, zajedno sa Jochenom Stöckleom, napisao knjigu. „Mala kućna apoteka Dr. Housea - preporučena doza kultne serije“, bedeker koji sadrži popis svega onog što TV junaka čini neodoljivim. Nakon što čitaoce upozna sa Houseom, glavnim i sporednim junacima serije, kao i sa glumcima koji ih igraju, Michael Reufsteck će krenuti redom, od prve do sedamdesete epizode, praveći zapravo vodič za obožavaoce  čudnog lekara, zlovoljnog ciničnog mizantropa koji najradije vređa pacijente, kad već ne uspe da ih izbegne, bivajući u isto vreme i genijalan stručnjak. House je zaista neobični genije koji govori nekoliko stranih jezika, svira nekoliko instrumenata, igra vide-igrice, uživa u takmičenjima kamiondžija, hrvanju i pornićima.

 

Michael, evo najtežeg pitanja na početku razgovora. Šta je tajna gledanosti doktora Housea? Zašto ljudi vole tog čudnog tipa?

 

Dr. House se dopada ljudima zato što je nedopadljiv. Zvučni apsurdno, ali dr. House ne liči ni na jednog drugog junaka sa televizije. On ima stomak da izgovori na glas ono što drugi ljudi ne smeju ni da pomisle. To je nekonvencionalno i zabavno, a ljudima toga nikada nije dosta. Pored toga, medicinski je genije i uzbudljivo je gledati kako rešava medicinske zagonetke koje drugi ne mogu da reše. Ovaj medicinski šou funkcionioše kao krimić; pun je napetosti…

 

Vaša knjiga “Mala kućna apoteka Dr. Housea” je zapravo bedeker. Zašto se napisali ovu knjigu?

 

Puno je sitnica koje su sastavni deo te briljantne TV serije, pa smo morali da napišemo nešto o njima, jer ih ne možete sve uočiti ukoliko samo jednom odgledate epizodu. To je ujedno i odgovor zašto čak i reprize imaju veliku gledanost, ali i zašto je zabavno ponovo čitati najbolje dijaloge, proveriti medicinske činjenice i naučiti zanimljive stvari, kao i čuti neke informacije iz backgorunda koje nisu prikazane na televiziji.

 

Uživao sam u vašoj knjizi, ali odgledao sam samo prvu epizodu dr. Housea i to iz istog onog razloga zbog koga ste vi napisali knjigu. Tako je došlo do toga da sve što znam o Houseu – znam zahvljujući vama i mogu da vam kažem da mi se serija zaista sviđa. Šta vi najviše volite u njoj?

 

Hvala vam. Kao hipohondru dopada mi se činjenica da većina pacijenata na kraju epizode bude spasena. Na stranu to što je dr. House najzabavnija serija, ali i suspense, u isto vreme…

 

Vi ste, pišući knjigu, na neki način, projektovali glavnog junaka iz “javnog” sveta serije u “lični” svet literature. Da li je to možda neka podsvesna želja? Želja da dr. Housea pretvorite u svog junaka?

 

Dr. House je za mene junak, ali ipak nije moj junak. Bilo bi zanimljivo čitati roman o dr. Houseu, ali neću ja biti taj koje će ga napisati. Iskreno mislim da nam to ni ne treba. Scenaristi serije rade savršen posao. I baš kao što se mnoge dobre knjige nisu pretvorile u dobre filmove, ista stvar najčešće ne uspeva ni sa TV serijama od kojih bismo sada pravili knjige.

 

U knjizi pišete o vezi likova dr. Housea i Sherlocka Holmesa. Da li je veza bitna? 

 

Da. Autor serije David Shore stvorio je Housea po slici Sherlocka Holmesa. House je genije kao i Sherlock, samo što on rešava medicinske zagonetke. Obojica su zavisnici od narkotika, muzičari, a imaju čak i isti broj stana. Sigurno nije slučajno to što imena glavnih junaka: House i Wilson zvuče slično kao Holmes i Watson.

Napisali ste još jednu knjigu čiji me je naslov “New York za TV gledaoce” zaista zaintrigirao. 

 

Knjiga govori o TV serijama koje se događaju, snimaju, ili su već snimljene u New Yorku. To je vodič kroz lokacije koje možete videti na televiziji, ali i knjiga sa informacijama o serijama, zanimljivim trivijama i savetima kako da prisustvujete nekom snimanju.

 

Postoji li neka scena, neki deo New Yorka koji se vidi u svim filmovima i serijama koje ste gledali i proučavali dok ste pisali knjigu? 

 

Ne postoji neko posebno mesto koje bismo videli u svakoj od njih, ali postoje neka mesta u New Yorku koja se često koriste, kao skajlajn Downtown Manhattana, Bruklinski most ili Flatiron bilding. TV serije “Kojak” i “Njujorški plavci” koriste istu zgradu kao svoju navodnu policijsku stanicu, a restoran koji možete videti u “Seinfeldu” isti je onaj o kome peva Suzzane Vega u hitu iz devedestih “Tom’a Diner”. New York je predivan i velik grad, ali filmski i televizijski producenti izgleda vole da odu tamo gde su već bili.

 

Mića Vujičić (Oslobođenje, Sarajevo, decembar 2009.)

недеља, 10. јануар 2010.

Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE
петак, 10. јул 2009.

понедељак, 29. јун 2009.

Normal 0 21 false false false Mic
субота, 30. мај 2009.

Vida Ognjenović, beogradska književnica, pozorišna rediteljka i ambasadorka Srbije u Danskoj govo