Sasvim sigurni da
novogodišnje repriziranja klasika nije obično repriziranje, već jedno mnogo dublje
i ličnije „premotavanje“, prenosimo iz arhive NIN-a osvrt štampan pre
60 godina, u rubrici „Filmski barometar“, vodiču kroz bioskopski repertoar:
Čovek koji je i suviše znao: Ovaj autor, mister Hičkok, koji
nas toliko plaši svojim misterioznim sadržajima, doživeo je, u mladim svojim godinama,
ozbiljan sudar sa strahom. Posle toga, kad je odrastao, postao je čovek koji najčešće
i kao od šale operiše baš sa strahom. Ovu pojednost iznosimo zbog onih koji nerado
gledaju filmove „nerava“ a ostali, zna
se, neće propustiti ni ovog puta da vide poslednje delo poznatog američkog reditelja.
U ovom filmu jedna poznata melodija Ke sera,
sera! je dramski tako ukomponovana u filmsku radnju da služi kao primer i pouka
kako pesme u filmu ne treba da popunjavaju samo sadržajne praznine i pokrivaju anemičnost
autorovih zamisli. Doris Dej i Džems Stjuart su, u ovom filmu, posebno zadovoljstvo.
„Hičkokovski“ standardan, vrlo uzbudljivo.
(9. januar 2020)