Izdavačka kuća Laguna objavila je peto izdanje romana Filipa Davida "Hodočasnici neba i zemlje", dopunjeno jednom novom "dubrovačkom pričom"
Skladište za prizore iz najstrašnijih snova
"Dragi Mirko, stavio sam tačku na Hodočasnike", piše Filip David u pismu Mirku Kovaču, 10. septembra 1994. "Rukopis sam odložio na stranu da se `slegne`. Imaš li i ti osećanje kako rukopis još neko vreme posle pisanja `vri`, dok se konačno (i bez našeg daljeg uticaja) svaka stvar ne postavi na svoje mesto?" Napominje da je uglavnom zadovoljan novom prozom koju će godinu dana kasnije štampati sarajevska Bosanska knjiga, nakon čega će uslediti dvaProsvetina izdanja i objavljivanje u čuvenoj Radovoj ediciji "Reč i misao".
Izdavačka kuća Laguna nedavno je predstavila peto, dopunjeno izdanje romana "Hodočasnici neba i zemlje". Radnja dela smeštena je u Španiju s kraja petnaestog veka, u doba inkvizicije. Seviljac, glavni junak, optužen da je proučavao zabranjene mistične knjige, između zatvora i lomače, dobio je priliku da krene na put i obavi veliko hodočašće, prelaz preko mora.
"Roman sam pisao kao otvorenu formu, sa mogućnošću da ga u svakom izdanju dopunjavam novim pričama", kaže Filip David u kratkom razgovoru za Nin, nakon što smo ga podsetili na epistolu upućenu Mirku Kovaču. U njoj je objasnio kako mu je takav otvoreni oblik pripovedanja omogućio da osnovnu priču, bez narušavanja kompozicije dela, stalno nadopunjuje i širi novim pričama, kao neko veliko skladište koje nikada neće biti popunjeno. "Dakle, mogao bih, do kraja života, samo dodavati nove epizode ovoj jednoj jedinoj knjizi."
U petom izdanju novo je "dubrovačko" poglavlje. "Verujem da ste čuli za ime Raguza, grada koji se ponosi svojom nezavisnošću i svojim plemstvom", kaže junakinja jedne od epizoda. "Samo onaj ko je upoznao lepotu koja se približava savršenstvu može da shvati tragediju najužasnije ružnoće koja postoji u prirodi. Tridesetak kilometara od ovoga grada, poznatog po svome sjaju u lepoti, nalazi se jedno od najstrašnijih mesta na kugli zemaljskoj, leprozijum u koji se sklanjaju oboleli od najopakije bolesti da tamo umiru od postepenog raspadanja..."
Pisac smatra da putovanje, koje se nalazi u temelju njegove priče, samo po sebi nosi neku vrstu dramatike. Krećući se neprekidno između jave i sna (budnog sna, polusna, dremeža), između paralelnih svetova u haosu, glavni junak nailazi na gusare, čudovišta, mrtve i najopasnije zveri tokom putovanja mediteranskim prostranstvima. Svestan da živi u svetu utvara, pripovedač u svakom od četrnaest poglavlja nailazi na prizore "kakvi postoje samo u najluđim maštanjima ili snovima". Zbog toga već u prvom delu romana izjednačava reči doživljaj i san.
Filip David kaže da "Hodočasnici" jesu neka vrsta pikarskog romana, "romana putovanja", ali i onog romanesknog žanra u kojem se različite priče međusobno prepliću, stvarajući jednu novu čvrstu celinu. Napominje da pritom ima na umu dela poput "Hiljadu i jedne noći", "Kenterberijskih priča", "Rukopisa nađenog u Saragosi", kao i književni postupak prisutan u jidiš književnosti.
Priču o vidljivim i nevidljivim svetovima čarobnjaka, demona, anđela, nebesa i podzemlja, koji u romanu postoje istovremeno, na jednom mestu, pisao je u "mračnim devedesetim". U prozi o dobu inkvizicije nalazimo unutrašnje izdajnike, "gore od spoljašnjeg neprijatelja". "Uporedo sa romanom pisao sam kritičke, angažovane eseje o našoj kulturnoj i političkoj situaciji. Uticaj onoga što se događalo devedesetih godina svakako je prisutan i u ovoj knjizi, ali naravno, ne tako direktno i ne tako očito kao u esejima", objašnjava poznati pisac.
Mića Vujičić (Nin, 6. jun 2013.)