Prvih dana decembra umro je književnik Žan d` Ormeson (1925–2017),
autor blizu četrdeset objavljenih dela, predsednik Francuske akademije (posle smrti
Kloda Levi Strosa), stari urednik lista Figaro i značajna ličnost javnog i kulturnog
života.
Biografije navode da je imao izvrsno znanje filozofskog i humanističkog usmerenja.
U romanu Otići ću jednog dana ne rekavši sve
(izdavač: Klio) pripovedač kaže da je imao dvojicu učitelja – Žana
Ipolita, prevodioca i tumača Fenomenologije
duha i Ferdinanda Alkijea, autora Želje
za večnošću. „Ipolitu dugujem gotovo sve. Patio je od astme,
pa je u naporu da udahne njegova reč postojala nekako patetična.“
Tri celine s naslovima Sve prolazi,
Ništa se ne menja i Iznad nas postoji nešto sveto, koje sadrže
desetine i desetine vrlo kratkih i uzbudljivih poglavlja, oranizovane su kao katalog.
Nakon što posle reči bestseler izgovori
i jedno fuj, glavni junak nabraja omiljene
junake i pisce (među njima i Andrića), shvatajući da spisak liči na posmrtnicu.
Ističe da nabrajanje mrtvih predstavlja jednu od najklasičnijih vežbi u svetskoj
književnosti. Zato je valjda Ormesonova (autobiografska) proza tako živa.
Ne zaboravljajući nikada svoju ljubav Mariju (pita se kako proizvesti nešto
toliko dobro poput slike u kojoj Nausikaja liči na mlado palmino drvo u Odisejevim
očima), glavni junak knjige Otići ću jednog
dana ne rekavši sve razmišlja i o putovanjima, prošlosti, detinjstvu, ratu.
(„Kakva vremena! Nije bilo putera, ni mesa, ni ribe, ni obuće,
nije bilo ničega. Naš spasilac zvao se Staljin.“) Misli
da su se danas naokolo uzvrteli drugorazredni tipovi; u literaturi iskaču majstori
trikova i pozeri. A Fejsbuk? „Fejsbuk je pričešće
bez Boga izmešano sa ispovešću.“
Voli zabave, dokolicu; dangubi i sanjari. „Pošto
nisi ni za šta“, kaže mu Marija, „treba
da nešto pišeš. Voliš da čitaš. Često mi pričaš o piscima koji su ti se svideli.
Događa se i da ih hvališ. Radi, dakle, ono što oni rade. Piši.“ Počinje
da kombinuje reči, uviđajući da taj redosled ne nastaje slučajno i da nije proizvoljan.
(NIN, 21. decembar 2017.)