Yellowcab
Bojana Lazić

Bojana Lazić, pozorišna rediteljka

 

Pipi Duga Čarapa demistifikuje svet odraslih u hip-hop ritmu

 

Pozorišna rediteljka Bojana Lazić postavila je na scenu Pozorišta Boško Buha čuveni roman švedske spisateljice Astrid Lindgren Pipi Duga Čarapa i to kao “hip-hop mjuzikl za pametnu decu”. Jednu od najprevođenijih i napopularnijih knjiga adaptirala je Milena Bogavac, a predstava je imala premijeru krajem aprila. Na sajtu Pozorišta Boško Buha ovako su, između ostalog, najavili komad: “U rancu nosi mikrofon, iz bušnih džepova ispadaju joj rime. U svojoj čupavoj glavi, Pipi ima hiljadu i jednu ideju o tome kako da promeni svet. Sanja o toplim morima, karijeri u hip-hopu, sanja o slobodi i tome da zauvek ostane dete. Pipini snovi postaće stvarnost, ako u njih poverujete.“ Sa pozorišnom rediteljkom Bojanom Lazić razgovarali smo o tome zašto je izabrala baš roman Astrid Lindgren i zašto baš hip-hop fazon, razmišljajući u isto vreme i o tome da li je svet zaista umotan u šareni celofan kao u nekoj reklami...

 

YC: Bojana, kako ste došli do ideje da dramatizujete čuveni roman Astrid Lindgren i to kao hip-hop mjuzikl?

 

Bojana Lazić: Tako što smo Milena Bogavac i ja, pričajući o omiljenim knjigama iz detinjstva, istovremeno izgovorile Pipi Duga Čarapa. A hip-hop mjuzikl je žanr koji je bio apsolutno logičan i jedini mogući za Pipi kakvu smo želele da predstavimo deci.  

 

Zanimljiv je spoj Pipi i upravo ove vrste muzike, jer se oba umetnička izraza na neki način, iz različitih perspektiva, rađaju kao odgovori na ne baš veselu svakodnevnicu koju možda baš tim izrazom ulepšavaju…

 

Ne grešiš kad kažeš da i Pipi i hip-hop jesu odgovori na ne baš veselu svakodnevicu. Ali mislim da grešiš kada tvrdiš da je ulepšavaju, jer je naša svakodnevica već dovoljno našminkana, upeglana i umotana u šareni celofan - kao u nekoj reklami. Pipi ništa ne ulepšava, već ruši lažne autoritete i stvari zaista naziva svojim pravim imenom. To čini glasno i jasno kroz buntovne i provokativne hip-hop songove. Predstava počinje tako što vidimo jedan lep, tih i miran grad i u njemu lep i pristojan, uspešan bračni par sa svojom slatkom, dobrom i savršenom decom. U takvu svakodnevicu stiže Pipi Duga Čarapa koja krši sva pravila i demistifikuje Svet Odraslih, pomažući Tomiju i Aniki da osete slobodu i da zauvek ostanu deca zahvaljujući veri u samo jedno zrno graška. 

 

Voleo bih da pomenemo ekipu sa kojom ste radili...

                      

Dramatizaciju romana je uradila Minja Bogavac, dizajn scene Zorana Petrov, dizajn kostima Maja Mirković, muziku Vladimir Pejković, a Damjan Kecojević je bio zadužen za scenski pokret i koreografije. Glumačku ekipu čine Andrijana Tasić, Borka Tomović, Nemanja Oliverić, Miloš Đorđević, Marina Vodeničar, Marko Gvero, Marijana Mićić, Damjan Kecojević i Ivan Jevtović. 

 

Kako publika reaguje na hip-hop postavku poznatog romana?

 

Ovo je predstava koja izaziva reakcije i dece i odraslih. To je velika stvar! Kod dece podstiče maštu i samostalnost, a odrasle upozorava na simptome savremenog društva koje se, s jedne strane deklarativno zalaže za dečija prava, a sa druge fašistički guši svaki pokušaj različitosti. 

 

Koji su vam omiljeni hip-hop stihovi iz predstave - oni koji vam se zavrte u glavi čim pomsilite na komad?

 

Hoću da se zezam, maštam, budem dete, neću da odrastem kao svaki krete.

 

Razgovarao: Mića Vujičić

недеља, 12. јул 2009.

Normal 0 21 false false false Mic
недеља, 12. јул 2009.

Normal 0 21 false false false Mic
недеља, 12. јул 2009.

Normal 0 21 false false false Mic
недеља, 12. јул 2009.

Normal 0 21 false false false Mic