Crteži na kamenim „grobnicama“,
grafiti na fasadama blokova, svetliji tonovi na koži glavne junakinje, svetliji
tonovi na zidu sobe gde su nekada stajale slike, simbol sa Zagorove majice,
odrazi ljudi okupljenih u galeriji usred video-instalacije, otisci prstiju u
betonu – tek su neke od linija koje u filmu Tragovi
Dubravke Turić, prikazanog u Kulturnom centru Beograda, poništavaju granicu
između života i smrti, tela i duše, grada i prirode, ali nepretenciozno i lako,
kao što se na igralištu, ispod zgrade, ponekad sama pomera ljuljaška.
Antropološkinja Ana, u tumačenju
Marije Škaričić, najčešće flanerski luta ulicama, ređe istražuje na terenu, ali
čak i kada je zatvorena u svom kabinetu, u mračnom stanu, u kujni – svejedno izučavala
stare sahrane preturajući po kutijama iz arhive ili se pak oslobađala kesa sa
garderobom preminulog oca – njen korak uspeva da dovede gledaoca do bezvremenog
u priči o velikim gubicima u porodici, i to sa veoma malo dijaloga o gotovo
nebitnim temama.
(NIN, 23. novembar 2023)