Francuska
književnica Nataša Apana, rođena na Mauricijusu u porodici
indijskog porekla, našla se u finalu Gonkurove nagrade. To nas je
podsetilo na njen roman Do
sutra
(izdavač: Klio; prevod: Ljiljana Mirković); priču o Adamu,
provincijalcu, i Mauritanki Aniti, koji se upoznaju, zaljube i
venčaju, pa sa ćerkom Lorom presele se na jugozapad, na obalu
Atlantskog okeana.
Kada
smo se pre osam godina sreli u Beogradu, rekli smo joj kako
primećujemo da često ispisuje reč zver.
Mozak je, na primer, zver s hiljadu svetiljki, skrivenih mesta i
hodnika. Svežanj listova na kuhinjskom stolu liči na opasnu, usnulu
zver. Kuća diše kao duboko uspavana krupna životinja. Slučajnost?
„Mislim
da takav utisak ponekad odaje život kada je prepun nepoznanica, kada
sve može da se desi i kada može da nas pregazi. Bezazlene stvari,
svakodnevne pojedinosti mogu da krenu naopako“, odgovorila je tada
Apana.
Ima
li zveri u novom, zapaženom delu?
„U
knjizi La
nuit au coeur
(Noć u srcu) postoji rečnik pozajmljen iz životinjskog sveta, radi
opisa nasilja koje ljudska bića nanose svojim bližnjima“,
objasnila je sada putem mejla. „Jezik lova, dresure, kružnog
približavanja u cilju napada, ali uprkos tome, u mojoj knjizi nema
zveri.“
Ovogodišnji
dobitnik Gonkurove nagrade je Loran Movinje. La
maison vide
(Prazna kuća), na 750 stranica, govori o detinjstvu i sudbini
nekoliko generacija jedne porodice.
(Radar, 13. novembar 2025)