Ivana
Konstantinović
Work
hard, play hard
Ivana
Konstantinović, nekada novinarka Radio Indeksa i BK televizije, danas urednica i
voditeljka “Vesti u 23” na televiziji B92, govori za Yellowcab o svom
voditeljskom poslu, blogu, o snovima i jednom filmu…
U vašoj
zvaničnoj biografiji na sajtu B92 stoji da volite da živite punim plućima. Šta
takav život podrazumeva?
Život punim
plućima podrazumeva “Work hard, play hard”. Volim da odlazim na koncerte, da izlazim, da se
šetam. Imam samo jedan život, treba uživati u njemu.
Uređujete i
vodite vesti na TV B92. Kakav je to posao?
Velik
posao. Dva posla. Međutim, moj prvi i osnovni posao jeste da sam novinarka i
reporterka, i nekako imam osećaj da to moram stalno da apostrofiram, pošto je u
Srbiji uvreženo da su ljudi koji čitaju vesti samo spikeri. To nije slučaj na B
92. Sa jedne strane, jeste teže raditi dva posla, ali sa druge, moj posao
olakšava to što napamet znam šta imam u vestima. I zato mrzim kad čujem
komentare, “što si ti onako “nadrkana” u vestima?”. Pa pre svega zato što jako dobro razumem ono što
vam prenosim. Ne mogu da budem ravnodušna prema tome. A i mislim da je prošlo
vreme prezentera vesti koji ravnodušno i hladno prenose/čitaju vesti.
Kako izgleda
vaš radni dan?
Moj radni dan
počinje zvanično u 16 sati i završava u ponoć. Međutim, već od 10 ujutru pravim
plan za Vesti u 23. E-mail, telefoniranje i svi ostali vidovi komunikacije, po
ceo dan. U principu, najveći izazov je, što ja tek na kraju radnog vremena
radim ono što svi vide, dakle, vodim vesti. Posao mi je olakšan u od nove
sezone, budući da mi se u uređivanju Vesti u 23 pridružio Miloš Milić, koga
gledaoci RTV B92 znaju kao dopisnika iz Haga.
Da li nekada
sanjate da vodite vesti i kako bi glasila najava vesti iz vaših snova?
Ne sanjam da
vodim vesti. Ali najava vesti iz snova je “Srbija ulazi u EU”. Nadam se da nije
samo san.
Vaš film
“Batinom protiv različitosti” nagrađen je pre četiri godine na festivalu u
Košicama. Šta je tema tog filma i zašto taj film?
Tema filma je
pokušaj organizovanja gej-parade u Beogradu, povodom Dana ponosa i incidenti koji su tom prilikom nastali. Skoro
sam ponovo gledala taj film, ima i da se skine u sekciji “Specijali” na sajtu
B92 i baš sam razmišljala da li je uopšte i sada moguće organizovati gej-paradu
u Srbiji.
Pišete
blog na sajtu B92. Imam utisak da se tu napravila jedna sasvim posebna blog
atmosfera?
Jeste, zaista. To je kao virtuelna tribina, razmena
mišljenja, deljenja ili sukobljavanja stavova.
I super je ekipa koja se oko toga okupila. Ne bih da navodim svih 50-tak
imena, a ni da izdvajam nekoga, pogotovo što poseban šmek atmosferi daju mnogi
komentatori
O čemu pišete? Nedavno ste pozvali čitaoce da četuju sa iranskim
predsednikom Ahmadinedžadom?
Ne, nisam pozvala da
četuju. Htedoh da čitaocima obratim pažnju, jer mi je bio interesantan taj
fenomen. Pre sam se nadala da će se neki
“moderniji“ lider obratiti svojim gradjanima i celom svetu putem bloga. Bilo je
i dobrih komentara na tu temu, tipa, kako bi izgledalo da naši političari pišu
blog. I stvarno, zamislite da možete putem bloga da polemišete sa predsednikom
ili premijerom, ne samo Srbije, nego svih zemalja. A o čemu ja pišem? Pa, posetite
Blog B92...
Mića Vujičić