Radar (tekstovi)
Zoran Cvijanović: Tetovirana groteska

Ne može se bogatstvo izraza glumca ili glumice svesti na rečenicu-dve. Pa opet mi za takvim mestima uporno tragamo po starim knjigama i novinama, tražeći u tekstovima onaj podvučeni red koji bi ipak mogao da bude jezgro oko koga nastaje čitav spektar različitih likova.

Recimo, slikar i reditelj Mića Popović, u razgovoru sa Milom Gligorijevićem kaže da je Danilo Bata Stojković često tumačio ljude što se „dosećaju sa zadrškom“, proizvodeći dvostruko dejstvo. I da nasmeje i da zabrine.

Zaista, dovoljno je setiti se njegovog „oklevanja“ da katkad izgovori rečenicu; izraza kakve je u tim trenucima pravio očima, ustima ili rukama prislonjenim na grudi.

U pozorišnim referatima Jovana Hristića – gde piše koliko je Rahela Ferari „stručno, nepogrešivo odmeravala komičku stilizaciju i neposrednu životnu uverljivost“ – brzo smo pronašli i Zorana Cvijanovića (1958), umetnika koji radi više od pedeset godina.

U hronici života u beogradskim pozorištima tokom novembra i decembra 1982, pišući o postavci Hrvatskog Fausta Slobodana Šnajdera u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, u režiji Slobodana Unkovskog – Hristić beleži da Cvijanović igra „sa osećanjem za grotesku i karikaturu“.

Tri-četiri leta kasnije, u Zvezdara teatru, ponovo gleda Unkovskog, sada Tetovirane duše Gorana Stefanovskog: „Dobro probranim grotesknim pokretima, Zoran Cvijanović igra…“

Mladi Cvijanović u ulozi grbavog Mileta“ jeste za Hristića otkriće večeri nakon Kovačevićeve drame Sveti Georgije ubiva aždahu (Atelje 212; 1986): „Svaki pokret njegovog deformisanog tela, svaka reakcija koja se kroz to telo mora probiti, bili su izvanredno pogođeni i odmereni.“

(Radar, 18. april 2024)

четвртак, 25. април 2024.

Kralj horora objavio je više od šezdeset romana i prodao ih u preko 350 miliona primeraka, a sve
понедељак, 22. април 2024.

Ne može se bogatstvo izraza glumca ili glumice svesti na rečenicu-dve. Pa opet mi za takvim mesti
понедељак, 22. април 2024.

Umesto da se zanima za najznačajnija dela umetnosti, Anri Kale odlazi na trke pasa. Znajući da ni
четвртак, 18. април 2024.

Postavka u kikindskom Narodnom muzeju postavlja pitanje kako danas čitati pesnika koji je živeo o