Prevodilac
Bojan Savić Ostojić radi na prevodu knjige Sveske Emila
Siorana. U pitanju su beležnice koje je filozof vodio između 1957. i 1972, a
koje je posle njegove smrti pronašla i priredila partnerka Simon Bue.
„U tim
zapisima, iako reflektuju i svakodnevne prilike, nema ipak ničeg
dnevničkog. Sveske su radionica fragmenta, Sioranova vežbanka
iz francuskog. One su ujedno skladište iz kojeg je crpeo materijal za knjige
namenjene objavljivanju i matrica za njihovu strukturu, baziranu na fragmentu i
heterogenosti.”
Na jednom
mestu beleži da ni Bog ne bi umeo da stavi tačku na njegove protivrečnosti.
„Između
komentara savremenika, osvrta na sopstvene bolesti i generalno zajedljivog tona
koji je postavio kao sopstveni standard, najviše volim one fragmente u kojima
se oteo sopstvenoj cenzuri i gde je u žaru trenutka samog sebe prikazao u ne
baš povoljnom svetlu”, dodaje Bojan Savić Ostojić. „Čitalac treba da zna da ga
ovde čekaju i vedri momenti, poput ovog iz jula 1965: ’Primetio sam koliko mi
je lakše kad u svojim žutim minutama imam neku gramatiku pri ruci.’”
Donosimo
nekoliko misli iz te knjige, uz napomenu da će izdanje biti objavljeno 2025. u
Službenom glasniku:
Pročitao
knjigu o padu Konstantinopolјa. Pao s gradom.
Želјa da
zaplačem nasred ulice! Nosim u sebi demona suza.
Biti
nezaposleni tiranin.
(Radar, 11. mart 2024)