Bojana Lazić, pozorišna rediteljka
Pipi Duga
Čarapa demistifikuje svet odraslih u hip-hop ritmu
Pozorišna
rediteljka Bojana Lazić postavila je na scenu Pozorišta Boško Buha čuveni roman
švedske spisateljice Astrid Lindgren Pipi Duga Čarapa i to kao “hip-hop
mjuzikl za pametnu decu”. Jednu od najprevođenijih i napopularnijih knjiga
adaptirala je Milena Bogavac, a predstava je imala premijeru krajem aprila. Na
sajtu Pozorišta Boško Buha ovako su, između ostalog, najavili komad: “U rancu
nosi mikrofon, iz bušnih džepova ispadaju joj rime. U svojoj čupavoj glavi,
Pipi ima hiljadu i jednu ideju o tome kako da promeni svet. Sanja o toplim
morima, karijeri u hip-hopu, sanja o slobodi i tome da zauvek ostane dete.
Pipini snovi postaće stvarnost, ako u njih poverujete.“ Sa pozorišnom
rediteljkom Bojanom Lazić razgovarali smo o tome zašto je izabrala baš roman
Astrid Lindgren i zašto baš hip-hop fazon, razmišljajući u isto vreme i o tome
da li je svet zaista umotan u šareni celofan kao u nekoj reklami...
YC: Bojana,
kako ste došli do ideje da dramatizujete čuveni roman Astrid Lindgren i to kao
hip-hop mjuzikl?
Bojana Lazić:
Tako što smo Milena Bogavac i ja, pričajući o omiljenim knjigama iz detinjstva,
istovremeno izgovorile Pipi Duga Čarapa. A hip-hop mjuzikl je žanr koji je bio
apsolutno logičan i jedini mogući za Pipi kakvu smo želele da predstavimo deci.
Zanimljiv je spoj
Pipi i upravo ove vrste muzike, jer se oba umetnička izraza na neki način, iz
različitih perspektiva, rađaju kao odgovori na ne baš veselu svakodnevnicu koju
možda baš tim izrazom ulepšavaju…
Ne grešiš kad
kažeš da i Pipi i hip-hop jesu odgovori na ne baš veselu svakodnevicu. Ali
mislim da grešiš kada tvrdiš da je ulepšavaju, jer je naša svakodnevica već
dovoljno našminkana, upeglana i umotana u šareni celofan - kao u nekoj reklami.
Pipi ništa ne ulepšava, već ruši lažne autoritete i stvari zaista naziva svojim
pravim imenom. To čini glasno
i jasno kroz buntovne i provokativne hip-hop songove.
Predstava počinje tako što vidimo jedan lep, tih i miran grad i u njemu lep i
pristojan, uspešan bračni par sa svojom slatkom, dobrom i savršenom decom. U
takvu svakodnevicu stiže Pipi Duga Čarapa koja krši sva pravila i demistifikuje
Svet Odraslih, pomažući Tomiju i Aniki da osete slobodu i da zauvek ostanu deca
zahvaljujući veri u samo jedno zrno graška.
Voleo bih da pomenemo ekipu sa kojom ste radili...
Dramatizaciju romana je uradila Minja Bogavac, dizajn scene Zorana Petrov,
dizajn kostima Maja Mirković, muziku Vladimir Pejković, a Damjan Kecojević je
bio zadužen za scenski pokret i koreografije. Glumačku ekipu čine Andrijana
Tasić, Borka Tomović, Nemanja Oliverić, Miloš Đorđević, Marina Vodeničar, Marko
Gvero, Marijana Mićić, Damjan Kecojević i Ivan Jevtović.
Kako publika reaguje na hip-hop postavku poznatog
romana?
Ovo je predstava koja izaziva reakcije i dece i
odraslih. To je velika stvar! Kod dece podstiče maštu i samostalnost, a odrasle
upozorava na simptome savremenog društva koje se, s jedne strane deklarativno
zalaže za dečija prava, a sa druge fašistički guši svaki pokušaj
različitosti.
Koji su vam omiljeni hip-hop stihovi iz predstave
- oni koji vam se zavrte u glavi čim pomsilite na komad?
Hoću da se zezam, maštam, budem dete, neću da odrastem kao svaki krete.
Razgovarao: Mića Vujičić