Do 26. februara, u Salonu Muzeja
grada Beograda, traje izložba Vladimir
Veličković – poklon kolekcija Muzeju grada Beograda, prva u nizu aktivnosti
kojom će ova institucija početi obeležavanje 120 godina od osnivanja. Pre tri
godine, povereno im je na čuvanje, održavanje i staranje dvadeset i osam
umetničkih dela Vladimira Veličkovića. Poklon obuhvata radove nastale u periodu
od 1972. do 2009, koje je umetnik još za života namenio kao poklon Gradu
Beogradu. Reč je o dve monumentalne slike u tehnici ulje na platnu, dva crteža
u tehnici akril na papiru i dvadeset i četiri serigrafije na papiru. Dela se
sada prvi put izlažu kao celina, pružajući mogućnost uvida u različite faze
stvaralačkog opusa.
„Prvi površan utisak o tome da ove
zastrašujuće slike nastaju iz morbidne, patološke potrebe za pokazivanjem
monstruoznog naličja uobičajene slike stvarnosti sveta, lišene eufemističkih
epiteta humanosti, brzo zamenjuje dublji doživljaj biblijskog prizora ljudskog pada“, pisao je Đorđe Kadijević
oktobra 2002. u NIN-u. „Taj pad ima eshatološku poentu. Veličković ne ilustruje
ovu ili onu epizodu jezive istorije veka koji je proživeo, ne priča o nesreći
koja se desila ovde ili onde. Njegov pakao je univerzalan, sveprisutan, to je
deo same sudbine sveta. On ima jezivu dubinu Danteovog `devetog kruga`. Čudi i
zadivljuje Veličkovićeva odlučnost da u već dugom motrenju na taj strašni
prizor istraje, ne zatvori oči pred njegovim grozotama, ne skrene pogled na onu
stranu gde se u maglenom rumenilu utopije priviđa motiv nade. Za svoj apsolutni
pesimizam traži adekvatan umetnički izraz. Nalazi ga u slikanom prizoru
klasične, iluzionističke rezolucije. Njegovo veliko gubilište ima dva
ambijenta: mračne, podzemne enterijere i sure predele dubokih pejzaža viđenih u
sumraku, pred početak večne noći bez svitanja. Na površini platna smenjuju se
sekcije premazane lazurnim slojem smeđe crvenkaste boje koja je u poslednjoj
fazi, tokom devedesetih, zamenila prethodnu, hladnu sivomaslinastu gamu, i
mesta oslikana bujnim nanosom paste sa vidljivim tragom četke i utisnutim
pokretom ruke čijim zgrušavanjem su dočarani detalji izranjavljenih,
iskasapljenih, nagih ljudskih figura...“
(NIN, 9. februar 2023)