Dok su kritičari Književnog života birali „važnija“
izdanja, Vislava Šimborska pisala je kritike knjiga koje ostanu na redakcijskom
stolu. Na stogodišnjicu njenog rođenja, prenosimo u celini jedan od pomenutih
prikaza iz dela Neobavezna lektira
(Prosveta; prevod: Biserka Rajčić):
„O Trubaduru, nažalost, ne mogu ništa bliže da kažem, jer iako sam u
toj operi nastupao više puta do danas, nisam siguran o čemu se u njoj radi...”
Ovakve ispovesti se nalaze u sećanjima čuvenog bečkog tenora Lea Slezaka. O,
kakav težak kamen mi je pao sa srca! U gledalištu nije da samo ja ne kapiram ko
protiv koga peva, ko se i zbog čega preobukao u slugu koji je, kako se iznenada
ispostavlja, temperamentna i prsata devojka, i zbog čega tako dobro uhranjena
devojka pada u nesvest videći drugu, znatno stariju, nazivajući je svojom
najdražom, konačno pronađenom curicom. Dakle, ne samo ja, već i oni na sceni ne
znaju šta se događa! Ispostavlja se da su operski vodiči, kao ovaj Juzefa
Kanjskog, neophodni s obe strane rampe. Takve knjige ne treba reklamirati, prvo
izdanje je planulo kao alva. Jedino ću reći da razmatra 200 opera, od
Monteverdija do naših dana ili do šezdesetih godina. Uz svakog stvaraoca stoji
kratka biografija, zatim precizan sadržaj opere i na kraju njena kratka muzička
karakteristika. Ne tvrdim da sam u jednom dahu pročitala 200 opera. Međutim,
pročitala sam sve spiskove lica koja nastupaju, zaključno s vrstom glasa. U
operskom svetu vlada tvrda personalna politika. Porodični odnosi utvrđeni su
gvozdenim odnosima, kao kod prvobitnih plemena. Sopran je dužan da bude ćerka
basa, žena baritona i ljubavnica tenora. Tenoru je zabranjeno da napravi alta,
niti da telesno opšti s kontraaltom. Ljubavnik bariton je retkost i biće bolje
da potraži neki mecosopran. Mecosoprani sa svoje strane neka budu oprezni s
tenorima – sudbina ih najčešće upućuje na ulogu „onih drugih“ ili na još
tužniji položaj, na prijateljice soprana. Jedina žena s bradom (vidi Život
jednog raspusnika Stravinskog) u istoriji opere peva mecosopran i, naravno,
nema sreće. Basove, osim očeva, po pravilu pevaju kardinali, paklene sile,
zatvorski funkcioneri i jedan direktor duševne bolnice. Gornje opaske ne vode
bilo kakvom zaključku. Poštujem operu koja nije s tvarni život i život koji je
ponekad prava opera.“
(NIN, 3. avgust 2023)