Nin (proza)
„Moje aveti“ Gvendolin Rajli: Kao u kvizu

U kakvu priču odraslih upadamo svojim rođenjem, kako se u njoj snalazimo dok odrastamo, uspevamo li ikada da iz nje izađemo ili je ipak samo nastavljamo – neka su od pitanja koje otvara knjiga Gvendolin Rajli Moje aveti (Geopoetika; prevod: Igor Cvijanović).

No, majka Helen, junakinja romana britanske književnice, najviše mrzi kada je zapitkuju. Premda nosi papuče u obliku tigrovih šapa, jednako je uplaše obični pozdrav iz komšiluka i usputni komentar kasirke. Detinjstvo naratorke Bridž zato liči na uvrnuti kviz: pazi šta te zanima, jer će mati zaćutati čim posumnja da želiš da je nasamariš i namamiš u zamku.

Ukoliko ona računa isključivo na „mrtvog“ sagovornika – otac Li očekuje „živog slušaoca“. Taj čovek koga viđaju onoliko koliko zahteva zakon i ni sekund više, „stvorenje sa sposobnošću samooprašivanja“, uzima vikendom ćerke Bridžit i Mišel za svedoke sopstvenih fantazija. Razmetljivošću provincijalnog dase, uživljava se u uloge voljenog odmetnika, „dobroćudnog kralja i pustolovnog bandita“, „sveznajućeg mudraca i nepristojnog klovna“, pozera iz paba što slavne ličnosti zove po nadimcima.

Gvendolin Rajli nemilosrdno gradi likove, vezuje ih čvrsto za svakodnevicu i upliće u mrežu društvenih odnosa. Naposletku, duhoviti, kratki, prekinuti dijalozi nude najteže odgovore. Ćerka pred ostarelu majku na površinu izvlači najmračnije tajne iz detinjstva. Istovremeno, „s nemom upornošću mačke koja je ostala zaključana napolju“, majka želi da se vrati u ćerkin život i stupi u njen tek izgrađeni dom. Da li će joj dozvoliti da pređe prag? Ili je svakako oduvek bila tu, unutra…

„Mnogo obraćam pažnju na ljude: kako govore, šta kažu u trenucima kada žele da izbegnu da kažu nešto drugo. Ne pomaže u životu, ali pomaže u pisanju. Sve više, dijalog i idiolekt jesu mesto odakle za mene sve počinje. Takođe, smatram da pomaže i izvesna nemilosrdnost. Ne pokušavam da junake učinim ‘lepo zaokruženim’“, rekla je ranije spisateljica u razgovoru za NIN, pošto smo je upitali kako profiliše ovako složene, grube – za čitaoca neodoljive tipove.

(NIN, 2. novembar 2023)

среда, 12. фебруар 2020.

Bolest senzibiliše čovekov osećaj za opažanje, poput fotografske ploče – misao je Braće Gonkur, nav
петак, 29. новембар 2019.

Pisati stežući zube Oštroumna kritička zapažanja, ideje za budući roman, liste pročitanih knjig
субота, 31. август 2019.

Cipele za bespućeJunaci Popodneva pisca i Velikog pada“, „probuđeni“ zvonom na kapel
среда, 5. јун 2019.

Valjak za sećanja Sigurno ste nekada, na plaži, prisustvovali sceni kada jak vetar iznenada pod