Novosti (Hrvatska)
Bogomir Bogica Mijatović


Bogomir Bogica Mijatović, čuveni radijski i televizijski voditelj i muzički urednik, publicista i rok enciklopedista, opisuje "Novostima" kako je napisao kapitalnu knjigu  o vojvođanskim rokerima

Sećate li se doboša ukradenog iz vatrogasnog doma

Posle enciklopedije o novosadskoj rok sceni, Bogica Mijatović, muzički urednik, TV i radio voditelj, publicista i novinar, predstavio je nedavno "Ilustrovanu enciklopediju rok muzike u Vojvodini (1963-2013)", kapitalno delo koje je objavila izdavačka kuća "Svič" iz Sremske Kamenice. 


Novosti: Jedan pisac kaže: "Što manja sredina, to veći pritisak da se svi nađu u enciklopediji." Koja je bila donja lestvica koju je neki roker morao da preskoči da bi se našao u vašoj knjizi?

Bogica Mijatović: Do 1967. godine, kada su se u bivšoj Jugoslaviji pojavile tri EP ploče s prvim autorskim kompozicijama, u knjizi su se našle najznačajnije kaver grupe iz svih vojvođanskih gradova, ali i nekih manjih mesta, pod uslovom da su imale češće nastupe i u obližnjim i drugim gradovima. Od pojave pomenute tri EP ploče, u knjizi se nalaze isključivo autorski bendovi, a od 1973, kada je novosadska grupa "Cvrčak i mravi" objavila prvi singl, uz nekoliko izuzetaka, uglavnom bendovi s postojanijim karijerama i diskografijom.

Koliko ste dugo radili na rukopisu?


Po objavljivanju "NS rokopedije", encikolpedije novosadskog rokenrola, već sledeće 2006. godine obišao sam Vojvodinu uzduž i popreko, snimio najmanje po dva člana svake grupe i na sređivanju podataka bukvalno radio do početka decembra 2013, kada su, neposredno pred štampu, uneseni poslednji "novi" podaci. Pisanje enciklopedije veoma je naporan posao, posebno ukoliko ne postoje pisani izvori, što je bio slučaj kod najvećeg broja grupa i solista iz ove knjige, tako da je većina biografija zasnovana na kazivanju samih aktera. S obzirom na uglavnom loša sećanja muzičara, moji razgovori s njima potsećali su na policijska ispitivanja. Ukoliko se podaci dobijeni od dvojice članova ne bi podudarali, tražio sam trećeg. Sedam godina svakodnevnog rada na enciklopediji umorilo me je do te mere da sam je do danas prelistao samo jednom. Kada sam je dobio iz štampe...
  
Da li biste mogli da posle ovako neumornog istraživanja napravite "foto-robot" tipičnog vojvođanskog rokera?


Veoma je teško opisati vojvođanskog rokera, ali pokušaću: talentovan ali lenj, nestrpljiv, nenametljiv i malodušan.

Putovali ste i pričali sa "junacima" svoje enciklopedije. Kako oni danas žive?


Kako koji! Oni koji su se posvetili samo muzici preživljavaju, ali su na svu sreću u manjini. Kao što rekoh, neki su se ostvarili na drugim poljima – u književnosti, nauci, prosveti, politici... A ima mnogo onih koje je tranzicija (čitaj: pljačka državne imovine) dovela do prosjačkog štapa.

Kako ih se vi sećate? Kako su izgledali u onom vremenu koje vaša knjiga opisuje? Pretpostavljam da su vam u početku donosili svoje snimke na kasetama. 


Kroz moje, i ruke mojih kolega, prošli su skoro svi demo snimci i oficijelna izdanja aktera ove knjige. Ne postoji kaseta koju su mi doneli ili poslali a da je nisam preslušao i odgovorio šta mislim o njihovim pesmama. Te kasete čuvam. Među njima je, na primer, kaseta sa snimcima probe grupe "Atheist Rap". Na njoj se veoma teško razaznaje šta sviraju i pevaju, jer je snimljena na običnom kasetofonu, tako da sam morao da odem na probu u legendarnoj "Žutoj kući" da bih ih čuo. 

Tada ste radili na radiju?


Od 1968. radio sam u Radio Novom Sadu kao muzički urednik i voditelj. Od 1980. uporedo sam radio i na TV Novi Sad. Tokom osamdesetih pisao sam i uređivao muzičku stranu na časopisu "Glas omladine", a tokom devedesetih, u dva navrata, po nekoliko godina, bio urednik Muzičkog programa TV Novi Sad. I dalje sam radio dve emisije na radiju, jer mi je radio, što se tiče medija, bio i ostao jedina ljubav. Tako da sam mu se uvek rado vraćao kada bi mi televizija dosadila. I u novom milenijumu proveo sam četiri, pet godina na mestu urednika Muzičkog programa TV Vojvodine, ali sam u penziju otišao kako sam želeo – iz radija.

Rekli ste zanimljivu stvar. Da se muzičari iz šezdesetih bolje sećaju svojih rokerskih dana nego oni mlađi.


To me je moram priznati iznenadilo. I kada sam sve sabrao došao sam do zaključka da je njima sve to značilo mnogo više negoli kasnijim generacijama, bez obzira na činjenicu da je nekima, koji su se kasnije pojavili, muzika postala profesija. Ne verujem da se neki od muzičara iz kasnijih dekada seća kada je kupio koju gitaru ili bubnjeve ili pojačalo, a muzičari iz šezdesetih sećaju se prvih pojačala pravljenih od radio aparata, prvih gitara ručne izrade, potrage za žicama, ukradenog doboša iz vatrogasnog doma, snimanja hitova s Radio Lukesmburga i tako dalje. Trnovitog puta do uspeha uopšte bolje se sećaju oni koji su do njega došli teže.

Kakva je uloga pesnika Miroslava Antića u istoriji jugoslovenskog rokenrola?


Mada mi je moj kolega, drug, kum i recenzent ove knjige Peca Popović zamerio što Mike nema u knjizi, ipak mislim da mu, uz svo poštovanje i prijateljstvo naših porodica, nije mesto u "Ilustrovanoj enciklopediji rok muzike u Vojvodini". Mika jeste pokrenuo prvi specijalizovani muzički časopis u Jugoslaviji ("Ritam", 1962), ali u tih šezdeset devet brojeva tek da su u jednom ili dva teksta pomenuti neki vojvođanski bendovi. Bilo bi nepravedno u knjigu uvrstiti Miku, a izostaviti Nikolu Karaklajića, Zorana Modlija, Slobu Konjovića, Marka Jankovića, Pecu Popovića, Dragana Kremera, Aleksandra Žikića i da ih ne ređam dalje, jer su svi pomenuti i mnogi drugi medijski dali mnogo veći doprinos popularizaciji nekih imena iz knjige nego Mika. A pomenuti se ne nalaze u enciklopediji. Na kraju knjige nalaze se, izuzev Pere Janjatovića, isključivo vojvođanski novinari, voditelji i urednici koji su podržavali izvođače iz ove enciklopedije. Otkud onda Pera u knjizi? Punih pet godina bio je zaposlen kao muzički urednik u Radio Pančevu, što mnogi ne znaju.

Jednu od glavnih uloga ima Slobodan Tišma?


Tile je uz Andrlu (Branka Andrića) veoma važan. Ne samo za novosadsku rok scenu, već vojvođansku, pa čak i srpsku kulturu. Obojica su veliki umetnici u pravom smislu te reči. Zahvaljujući Tišmi, vojvođanska rok enciklopedija je unikatna u svetskim okvirima, jer je on dobitnik brojnih književnih nagrada u našoj zemlji. Koliko me sećanje služi, nijedan svetski roker ne može time da se pohvali. Pored Tišme, prestižnu "Ninovu nagradu" dobio je još jedan novosadski roker – Vladimir Tasić, bivši član novotalasne grupe "Grad", već godinama profesor matematike na jednom univerzitetu u Kanadi, gde je i doktorirao.
  

Ima li danas u Vojvodini dobrih bendova?


Više nego što možete da pretpostavite! I to veoma dobrih. Neki spadaju u sam vrh srpske rok scene. Pre svega mislim na "Obojeni program", "Ritam nereda" i "Veliki prezir". Neki su već poznati i van granica naše zemlje, kao "Neozbiljni pesimisti" i "dreDDup"; ima nekoliko veoma dobrih bendova koji će, nadam se, u skorije vreme preskočiti lokalne okvire: "Hype", "Tona", "Zion Crew", "Line Out", "By-Pass", "Polaris", "Wooden Ambulance" i još neki koji se nalaze u knjizi, a ima i mnogo mladih grupa koje se nisu našle u enciklopediji a pred kojima jeste uspešna karijera. Izdvojio bih tri! – novosadski "Uvertira" i "Wolfram" i Zrenjanince "Emphaty Soul Project". Svima njima nedostaje malo medijske podrške koja se, nažalost, svela na nekoliko radijskih emsija na Radio Novom Sadu i "Gruvanje'' TV Vojvodine. 

Čuo sam da ćete objaviti knjigu razgovora sa najpoznatijim svetskim muzičarima. 


Ta knjiga jeste u planu, ali tek kada budem završio dve o Dušku Trifunoviću. Do sada sam uradio oko devedeset telefonskih intervjua s muzičarima koji su mojoj generaciji ulepšali mladost. Pomenuću samo neke! Kralj tvista Čabi Čeker, gitarista Dvejn Edi, autori mjuzikla "Kosa'' Galt Makdermot i Džejm Rado, Gari Voker (Walker Brothers), Redž Presli (Troggs), Džon Bi Sebastijan (Lovin' Spoonful), Rodžer Makgvin (Byrds), Bil Vajman (Rolling Stones), Dejvid Surkamp (Pavlov's Dog), Pit Rivera (Rare Earth), Tim Bogart i Karmajn Apis (Vanilla Fudge) i drugi. Ima mnogo zanimljivih priča, ali sam većinu zaboravio. Sećam se da mi je nekolicina njih na uobičajeno  poslednje pitanje: "Šta znate o mojoj zemlji osim velikih stradanja tokom devedesetih?" – odgovorila da znaju za Tita. Gitarista grupe "Hollies" Teri Silvester rekao mi je da zna za fudbalski klub Partizan, a Bil Vajman mi je na pitanje kako se osećao kada se prvo jutro probudio kao bivši basista grupe "Rolling Stones" odgovorio: "Finally free!''

Mića Vujičić (Novosti, Zagreb, 31. mart 2014.)


петак, 29. јун 2012.

Istočna Evropa je poput pozornice na kojoj se igra bezuspešna generalna probaRoman “Bonavia” upozna
субота, 18. фебруар 2012.

Srđan V. Tešin, dobitnik nagrade “Društva književnika Vojvodine” za najbolju knjigu godine, govori
субота, 5. новембар 2011.

Milošević nam nije pao s nebaIzdavačka kuća Cenzura objavila je novu knjigu poznatog novosadskog kn
недеља, 25. септембар 2011.

Poznati novosadski pisac Slobodan Tišma govori za Novosti o svom novom romanu „Bernardijeva soba“&n