Nin (proza)
"VENECIJANSKI PORTRET" GUSTAVA HERLINGA-GRUĐINSKOG

Misterija Gustava Herlinga-Gruđinskog iz kuće stare venecijanske grofice   

Bez kočnica

U Venecijanskom portretu Gustava Herlinga-Gruđinskog nema Neapolitanke, pape Pija XI, Alfonsa XIII s urokljivim očima i kralja koji trči po pesku jer je pesak „usijan i peče taban“, ali bi čitalac, ipak, mogao da se seti dela Kod Hyperborejaca Miloša Crnjanskog. Novela poljskog pisca diše sličnom atmosferom. Uveče, u novinama, pripovedač pronalazi nekrolog: „U Veneciji, u svojoj kući u Calle San Barnaba, umrla je u osamdeset sedmoj godini grofica Đudita Tercan. Na vjeki vjekov usnula, neka s Bogom počiva u miru.“

Crnjanski kaže: „Prošlost je halucinacija.“ Glavni junak Gustava Herlinga-Gruđinskog (Skšelčice kod Kjelca, 1919 – Napulj, 2000) seća se kako je u proleće 1946. krenuo u Veneciju, vojnim transportom, zbog važnih poslova u vojnom birou, s Albumom portreta u rancu. Spavao je na klupi, pa su mu pronašli prenoćište u ruiniranoj kući venecijanske grofice, za koju će mu odmah reći da je „kučka i veštica“.

Vila s rasklimatanim komodama, prekrivena prašinom, i njena zagonetna vlasnica, restauratorka i kopistkinja slika, koja radi pod okriljem noći, brzo će učiniti da novi stanar zaboravi pređašnji život. Opčiniće ga umetnost, slikarstvo, dela Lorenca Lota i grofica koja svakog jutra, nakon što joj sin nestane u ratu, trči prema poštanskom sandučetu pred kućom. Penjaće se kod Venecijanke u atelje, škripavim stepenicama.

Venecijanski portret, objavljen u „Književnoj opštini Vršac“ (prevod: Biserka Rajčić), delo od pedesetak stranica, poslastica za čitanje u jednom dahu (viski, plus konzerve iz vojnog magacina), pored pitanja vezanih za umetnost i zločin, postaviće pred pripovedača tešku zagonetku. Nakon što se otvori crna hronika i knjiga postane storija o Družini fašističkih  mučitelja i dželata, narator će primetiti da se u toku šlifovanja i popravljanja onoga što je dotle napisao – „pojavila autobiografska nit moje priče“. Pitaće se da li je to dobro ili loše. Kad se prvo lice poistovećuje s autorom i šta znači biti autobiografski drzak, „bez kočnica“...

петак, 17. август 2012.

Танка плава линијаАрсеније Јовановић: Приче са Галиоле, ГеопоетикаПриче са Галиоле дефинисане су у
петак, 10. август 2012.

Prozor u dvorišteSemezdin Mehmedinović: AUTOPORTRET S TORBOM, Fraktura, Zaprešić, 2012.Moraš da me
петак, 3. август 2012.

Изоштравање деведесетихЈудита Шалго: Радни дневник (1967–1996), Академска књига и Дневник, Нови Сад
петак, 8. јун 2012.

Кроз надреалистички прозорБора Ћосић: Доручак код Majestica, ЛОМУ књизи есејистичке прозе под насло