Nin (proza)
"Luka kaže" Srđana V. Tešina

U teatru, glumci se polome da bi izmaštani svet učinili uverljivim. Deca pak u taj svet ponekad veruju još pred ulazom u pozorište, pa umetnik mora da trči za njihovom maštom. Tako je i u živoj, duhovitoj, kratkoj ali ozbiljnim životnim zamkama dupke punoj knjizi Srđana V. Tešina Luka kaže (Arhipelag; ilustracije: Lidija Taranović).

Od juna 2019. do jula 2020, književnik je beležio rečenice koje izgovara njegov sin Luka i kasnije od njih razvio priče o „zaguljenim odnosima između oca i sina“. Zatečen onim što čuje, odgovarao je najčešće jezičkom bravurom – pokušao da se nekako izvuče sa scene:

Luka kaže: „Ja sam terapeut, reci mi, koji je tvoj problem?“ Dvoumim se odakle da počnem. Luka kaže: „Kad je tvoje srce ispunjeno muzikom, treba da je sviraš!“ Ti si pisac?! Luka kaže: „Ma ne, ti si pisac, a ja sam terapeut.“ Luka zna da izabere.

Premda je delo, pre uvodne storije ovde navedene u celosti, definisano podnaslovom „priče za decu i razmažene roditelje“, knjiga daleko prevazilazi pomenute okvire. Zato ne treba zanemariti napomenu s kraja da je podnaslov mogao da bude i drugačiji: „Kako me je Luka učio pisanju“. Ni preskočiti uvodni citat iz Pisma mome sinu u kome Umberto Eko poručuje da će detetu pokloniti pušku, „jer puška nije igra“.

Oružje, naravno, jesu reči.

Igračka?

Teško, ukoliko se rešeta otac-pisac.

Rečenice ispaljene u zbirci govore o brojnim mogućnostima formiranja ličnosti. Dečak ih koristi slobodno i olako (ubeđen da može da bude i akrobata i gutač vatre i gutač mačeva), ali takvim postupkom neprekidno izbacuje iz ravnoteže i dovodi u pitanje identitet sagovornika sa platnom karticom bez magičnih moći. Naš pisac („Šta si ti sad? Penzionisani mađioničar?“) zna koliko izgovorene stvari u stvarnosti zaista teže!

Tešin se bori za naklonost sa plišanim zecom, razmišlja šta da kaže pošto čuje: „Tatice, gde ti je telo?“, dok ga sin sklapa od rasparenih delova iz kutije sa lutkama.

Vrhunac je tačka preklapanja identiteta: jedno ogledalo i dečakova želja da ima dvojnika! „Luka kaže: Ti si veliki ja.“ Ili: „Zašto si rekao ja, a ne mi? Kad si takav, igraj se sam.“

(NIN, 6. januar 2021)

среда, 12. фебруар 2020.

Bolest senzibiliše čovekov osećaj za opažanje, poput fotografske ploče – misao je Braće Gonkur, nav
петак, 29. новембар 2019.

Pisati stežući zube Oštroumna kritička zapažanja, ideje za budući roman, liste pročitanih knjig
субота, 31. август 2019.

Cipele za bespućeJunaci Popodneva pisca i Velikog pada“, „probuđeni“ zvonom na kapel
среда, 5. јун 2019.

Valjak za sećanja Sigurno ste nekada, na plaži, prisustvovali sceni kada jak vetar iznenada pod