Nin (proza)
"Knjiga nestajanja" Ane Ristović: Pre nove ere

Nove tehnologije brzo zastarevaju. „Kako je samo mlada da bi zastarela“, peva Leontia Flin, čiju je pesmu o flopi-disketi Ana Ristović prenela u svoju Knjigu nestajanja (Arhipelag), prozno delo sačinjeno od 101 kratkog eseja o predmetima iščezlim iz naših života. Zar nisu moćni već sami naslovi? Pepeljare u ručkama avionskih sedišta. Gondola na televizoru. Najlon-čarape sa dlakama. Kredenac.

Pišući o starim stvarima, književnica progovara o novom dobu. Njegovi izumi teže da postanu deo tela. Jednog dana, zapisaće u poglavlju o vokmenu, „slušaćeš šta poželiš diskretno povukavši resicu uha“. No, stanovnik ovog bežičnog sveta ne bi trebalo da zaboravi da sa bačenim predmetima nismo bili povezani isključivo – žicom. U najboljim poglavljima, najčešće najintimnijim (ispisanim u drugom licu!), gde snagom jezika čini da na koži osetimo elektricitet, pucketanje Knjiga nestajanja kao da poručuje da smo za njih bili vezani „pupčanom vrpcom“.

Ne samo zbog uvodnog teksta u kome pripoveda kako je njen otac vezivao tranzistor za konopac, a majka ga podizala u svoju sobu, u porodilištu. Dok opisuje klik-klak i jo-jo, magični dodir loptice i savijenog dlana, osećajući „u tom dodiru nešto od poljupca stvari i bića“, ona iz ruševina obnavlja stari svet, onaj u kome umetnik neprekidno živi, kad god napiše reč utroba.

Bilo da se „utroba u vidu dugačke trake uplela u mračnu dubinu“, ili odjeknuo pad novčića u stomak telefonske govornice, a nečija ruka u crno-belom filmu nosila bakelitni telefon sa četiri prsta „zarivena u njegovu tamnu utrobu“ – jasno je gde su smeštene „tanane žičice“ i odakle se izvlače „tvoj unutrašnji glas i tvoje sećanje“.

Višak su zato čak i retke, kratke informacije o nastanku pojedinih „gadžeta“ tipa fiće i sata sa kukavicom. Ana Ristović pronašla je „međustanicu koja briše pojam vremena i prostora“. U prozi o sećanjima, mašti i doživljaju bitan je isključivo lični osećaj za (ne)prolazno.

Tu je jedini važeći kalendar sačuvana školska sveska, na čijim je poslednjim stranicama otac pažljivo prepisao predviđena isključenja tokom restrikcija struje.

(NIN, 8. april 2021)

среда, 12. фебруар 2020.

Bolest senzibiliše čovekov osećaj za opažanje, poput fotografske ploče – misao je Braće Gonkur, nav
петак, 29. новембар 2019.

Pisati stežući zube Oštroumna kritička zapažanja, ideje za budući roman, liste pročitanih knjig
субота, 31. август 2019.

Cipele za bespućeJunaci Popodneva pisca i Velikog pada“, „probuđeni“ zvonom na kapel
среда, 5. јун 2019.

Valjak za sećanja Sigurno ste nekada, na plaži, prisustvovali sceni kada jak vetar iznenada pod