Lovorike i trnje (hronika nagrađivanja)
Kako dobiti, odbiti, primiti i vratiti književnu nagradu? (20)


Lovorike i trnje


Otišao sam da kupim frižider


Hrvatski pisac Ivica Prtenjača, tačnije njegov rukopis „Brdo“, potpisan šifrom „crvendać u boci“, dobitnik je nagrade V.B.Z.– a i Tisak medije za najbolji neobjavljeni roman 2014. godine

„Moja samoća postaje opojna“, kaže glavni junak novog romana Ivice Prtenjače (Rijeka, 1969). Četrdesetogodišnjak, bivši PR u izdavačkoj kući i Muzeju savremene umetnosti, odlučuje da napusti redovnu građansku egzistenciju (govori, pozivnice, izložbe, otvaranja) i da se osami. U društvu psa i magarca, tri meseca čuva jadransko ostrvo od požara, nadgledajući ga iz napuštene, ukopane vojne karaule, s nekoliko ležajeva, kuhinjicom s plinskim frižiderom i šporetom. „Ja sam na ovo brdo došao i prodisati. Čovjek koji prezire u pravilu diše plitko.“


Književnik Zoran Ferić, predsednik V.B.Z.-ovog žirija, čiji su članovi bili Julijana Matanović, Jagna Pogačnik, Mile Stojić i Drago Glamuzina, skreće pažnju na koricama da je u središtu Prtenjačinog romana „Brdo“ jedan od najvažnijih problema našeg doba: gubitak identiteta. Pripovedač pokušava da robinzonskom avanturom sredi napukli život. Duboko gleda u sopstvenu unutrašnjost, ali i u bajkere, ili ratnike s posttraumatskim stresnim poremećajem, koje sreće na ostrvu. Možda bi zato trebalo zastati kada zaduženi durbin počne da naziva Okom (svet se tek na kraju vraća na stare mere), a svoj deo ostrva – Krugom.

Šta pisac misli o nagradama? „Dobre su, vrijedne i važne, neophodne u književnom svijetu”, odgovara Ivica Prtenjača za Blic Knjigu putem imejla. „Trebalo bi ih biti još više, nezavisnih i financijski bogatih. Pisci imaju pravo na to da si ponekad kupe novi frižider.” 

V.B.Z.-ova nagrada dodeljuje se za najbolji neobjavljeni rukopis romana. Reč je o javnom konkursu. Rukopisi se potpisuju šifrom, a dobitniku sleduje 100.000 kuna. (Ne možete da se setite gde ste ostavili digitron ili kalkulator? Oko 13.000 evra, bruto!)

Frižider se, inače, ne pominje prvi put u našoj kratkoj hronici nagrađivanja, kao ni pitanje da li se sagovornik nervirao zato što dobra knjiga iz pera nekog kolege nije osvojila priznanje. „Nisam”, kratko odgovara Prtenjača. „Nagrade su uvijek odluka nekog žirija.” Nije se živcirao, ali kaže da se zato često veselio nagradama koje su odlazile u ruke dobrim piscima. 

Stiče se utisak da je lako napisao roman. „Knjiga je nastala jako brzo, pisao sam je tek mjesec dana, u sebi sam je živio i mislio godinama.” Na pitanje da li je nekada u životu napravio avanturu u kakvu je ubacio glavnog junaka „Brda”, odgovorio je kratko. Ne, ali hoće!

(Blic, 25. januar 2015.)


понедељак, 9. фебруар 2015.

Lovorike i trnjeRukopisi se potpisuju šifromDa li su danas poznati pisci nekada slali svoje prve ru
недеља, 25. јануар 2015.

Lovorike i trnjeOtišao sam da kupim frižiderHrvatski pisac Ivica Prtenjača, tačnije njegov rukopis
недеља, 11. јануар 2015.

Lovorike i trnjeKad se slegne prašinaU knjizi razgovora „Gorki talog iskustva” pronalazimo nekoliko
недеља, 28. децембар 2014.

Lovorike i trnjeStao sam na otvarač za konzerveČarls Bukovski opisuje u svojim pismima kako je dobi