Nin (proza)
"VENECIJANSKI PORTRET" GUSTAVA HERLINGA-GRUĐINSKOG

Misterija Gustava Herlinga-Gruđinskog iz kuće stare venecijanske grofice   

Bez kočnica

U Venecijanskom portretu Gustava Herlinga-Gruđinskog nema Neapolitanke, pape Pija XI, Alfonsa XIII s urokljivim očima i kralja koji trči po pesku jer je pesak „usijan i peče taban“, ali bi čitalac, ipak, mogao da se seti dela Kod Hyperborejaca Miloša Crnjanskog. Novela poljskog pisca diše sličnom atmosferom. Uveče, u novinama, pripovedač pronalazi nekrolog: „U Veneciji, u svojoj kući u Calle San Barnaba, umrla je u osamdeset sedmoj godini grofica Đudita Tercan. Na vjeki vjekov usnula, neka s Bogom počiva u miru.“

Crnjanski kaže: „Prošlost je halucinacija.“ Glavni junak Gustava Herlinga-Gruđinskog (Skšelčice kod Kjelca, 1919 – Napulj, 2000) seća se kako je u proleće 1946. krenuo u Veneciju, vojnim transportom, zbog važnih poslova u vojnom birou, s Albumom portreta u rancu. Spavao je na klupi, pa su mu pronašli prenoćište u ruiniranoj kući venecijanske grofice, za koju će mu odmah reći da je „kučka i veštica“.

Vila s rasklimatanim komodama, prekrivena prašinom, i njena zagonetna vlasnica, restauratorka i kopistkinja slika, koja radi pod okriljem noći, brzo će učiniti da novi stanar zaboravi pređašnji život. Opčiniće ga umetnost, slikarstvo, dela Lorenca Lota i grofica koja svakog jutra, nakon što joj sin nestane u ratu, trči prema poštanskom sandučetu pred kućom. Penjaće se kod Venecijanke u atelje, škripavim stepenicama.

Venecijanski portret, objavljen u „Književnoj opštini Vršac“ (prevod: Biserka Rajčić), delo od pedesetak stranica, poslastica za čitanje u jednom dahu (viski, plus konzerve iz vojnog magacina), pored pitanja vezanih za umetnost i zločin, postaviće pred pripovedača tešku zagonetku. Nakon što se otvori crna hronika i knjiga postane storija o Družini fašističkih  mučitelja i dželata, narator će primetiti da se u toku šlifovanja i popravljanja onoga što je dotle napisao – „pojavila autobiografska nit moje priče“. Pitaće se da li je to dobro ili loše. Kad se prvo lice poistovećuje s autorom i šta znači biti autobiografski drzak, „bez kočnica“...

понедељак, 16. април 2012.

Трагом вијугаве линијеУгљеша Шајтинац: Сасвим скромни дарови, АрхипелагЖесток и страсно, непоткупљи
петак, 17. фебруар 2012.

Kamikaze sa asfaltaLaslo Vegel: Memoari jednog makroa, prevod sa mađarskog: Aleksandar Tišma, Stubo
петак, 27. јануар 2012.

Postapokaliptična inscenacijaLuka Bekavac: DRENJE; Profil„Prostor, pesak, kiša, sjaj, to su prozno-
субота, 7. јануар 2012.

Tren pre kristalizacijeAmos Oz: Rimovanje života i smrti, prevod sa hebrejskog: Laila Šprajc, Frakt