Nin
Margaret Salivan, publicistkinja i kolumnistkinja Vašington posta: Čekaju li nas redakcije duhova

Jedna od najpoznatijih svetskih komentatorki situacije u medijima govori za NIN o svojoj knjizi u kojoj je istražila kako su propale lokalne novine i zašto je njihovo gašenje opasno za čitavo društvo

Baš u trenu kada smo Margaret Salivan poslali nekoliko pitanja o njenoj knjizi Ghosting the News, čija je tema propast novinarstva na lokalu i sa tim povezana kriza američke demokratije – ona se iznenada našla u centru pažnje javnosti. Tog dana buknula je vest kako je predsednik Donald Tramp još u februaru otkrio novinaru Bobu Vudvordu da je preteći virus korona mnogo smrtonosniji od gripa. Vudvord se našao na meti kritika. Ukoliko je znao, zašto nije svima preneo, već čekao da se sredinom septembra pojavi njegovo novo publicističko delo Bes. Radilo se o životu i smrti...

Premda je imao nameru da do gostovanja u emisiji 60 minuta ne govori o Besu, zasnovanom na razgovorima sa predsednikom, vođenim ponekad telefonom i u deset uveče, novinar koji je sa Karlom Bernstajnom otkrio aferu Votergejt i srušio Niksona – ipak je ranije morao da pruži nekakvo objašnjenje. Naravno, odabrao je svoj Vašington post i upravo Margaret Salivan, kolumnistkinju za medije, ne bi li joj objasnio zašto odmah nije saopštio ljudima kakva im opasnost preti.

Margaret Salivan našla je vremena da i nama kratko odgovori. Pišući o jednom kaubojcu, rekli smo joj, Bogdan Tirnanić zaključuje: „Ako reditelj nekog kaubojskog filma hoće da prikaže kako se Obračun kod O.K. korala zbiva u pravom gradu, on u priču ubaci pijanog novinara, zanesenjaka koji izdaje mesni list.“ Lokalna štampa bila je važna još u doba Doka Holideja. Otkuda da umire u našem vremenu?

„Glavni razlozi jesu tehnološki. Internet je sve promenio“, odgovara za NIN. Takođe i ekonomski, misli, jer su štampani oglasi počeli da nestaju iz novina. „Mi smo u situaciji kada je lokalno novinarstvo potrebnije nego ikad, a poslovni model – potrošen. Veoma tužno.“

U knjizi piše da je od 2004. godine ugašeno dve hiljade novina. Između 2008. i 2017. otpušteno je 45 procenata zaposlenih. Stotine okruga u Americi više nema značajnu publikaciju. Takva područja pustinje su bez vesti. Mnogi od onih što su naizgled preživeli u stvari su – redakcije duhova. Prognoze su crne. Za pet godina neće ih biti, osim ako ih ne kupi milioner iz kraja. No, i to zna da postane mučno.

Poručuje da kad vesti na lokalu propadnu – temelj demokratije slabi.

„Da bismo kao građani donosili prave odluke, treba da budemo dobro informisani i da imamo zajedničku osnovu dogovorenih činjenica sa drugim građanima. Možemo da se ne slažemo po pitanju toga šta ćemo da uradimo sa tim činjenicama, ali moramo da delimo istu stvarnost. Bez toga, povlačimo se u partijske eho komore i ne uspevamo da pozivamo na odgovornost predstavnike u vlasti.“

Slabija pokrivenost novosti iz kraja učinila je da stanovništvo bude manje politički angažovano. Gde su novine u problemu, u krizi je politička odgovornost. Dolazi do dalje polarizacije u društvu. Nema podsticaja da se izađe na glasanje.

U poglavlju Odlazeći iz Bafala opisuje deo svoje karijere. Devetnaest godina bila je novinarka, a posle još trinaest godina glavna urednica Bafalo njuza. U najboljim danima, tiraž je bio 350.000 primeraka. Držali su dopisništva, uključujući vašingtonsko. Regionalno izdanje prvi je put bilo u minusu pre dva leta. Već dugo ne radi na tom mestu. Bila je pablik editor Njujork tajmsa: urednica odgovorna za sprovođenje odgovarajuće novinarske etike u publikaciji. Danas je najvažnija američka komentatorka medijskih prilika. Kriza je počela 2008. Postoji li obrazac umiranja novina... Prvo propadne fabrika u gradu. Onda novinari dobiju otkaze. Redakcija se seli na novu adresu. Uvek je isto?

„Nije uvek. Čak ni uspešni gradovi ne mogu da podrže novine ukoliko stanovništvu nije dovoljno stalo da se pretplati. Naravno, ne pomaže ako je grad siromašan. Ali uspeh grada ne donosi svaki put i uspešne novine. Sve je više povezano sa promenom poslovnog modela organizacija.“

Teško je odrediti da li internet otvara ili zatvara prostor za plasiranje aktuelnosti iz grada.

„Malo jedno, malo drugo. Vesti iz manjih mesta mogu lakše da se dele, i imamo isključivo digitalna izdanja. Dobra stvar! Ali internet, kako sam već rekla, napravio je pustoš u tradicionalnim formama kada je o finansiranju reč: oglašavanju u štampi i pretplati utemeljenoj na dugo sticanoj navici. Ljudi imaju mnogo izbora. Reč je o novom obliku takmičenja.“

Ključne reči su mali oglasi i čitulje. Oglašavanje na stari način, napisaće, od 2000. do 2012, smanjilo se za 71 procenat. Čitaoci iz unutrašnjosti plakali su što su njihove novine nestale. Više neće imati prilike ni da vide ko je umro. Gde u blizini ima ono što hoće da kupe; šta se prodaje u komšiluku... U sve su se umešali i Fejsbuk i Gugl. Na mreži sve pronađete... Tačnije, roba pronađe vas! Poznajem umetnika koji je budzašto kupovao najrazličitije stvari nekog neznanca, želeći da rekonstruiše njegov život.

Naša sagovornica ispisuje definiciju po kojoj je novinarstvo ono što neko ne želi da saznate, a da je sve ostalo reklama. Nema više pregleda sportskih rezultata klubova iz nižih rangova takmičenja. Na skupštinama opština, setiće se, ranije su sedela barem dva novinara.

Grupa dopisnika srela se prošle godine sa papom Franjom. Iznenadili su se jer je počeo da priča o lokalnoj štampi: najiskrenijoj i najautentičnijoj u svetu masovnih medija. Poruka je bila slična. Neophodno je da se građani svih zemalja sretnu u istoj realnosti.

Ima li rešenja? Teško. Saradnja velikih kuća sa manjim, finansiranje pojedinih istraživačkih priča, organizovanje konferencija. Ozbiljan sajt. Pretplata. Donacije.

Dok je radila na knjizi i kolumnama, obišla je redakcije s kakvim-takvim modelom za preživljavanje. Otkrila je zajednice sa željom da se organizuju, problematizuju stvari i pritisnu odgovorne.

U Mičigenu, jedna naučnica po struci, ne reporterka, uvidela je da postoji potreba za diskusijom. Krenulo je raspravama na internetu, a sada je reč o svojevrsnoj njuz brigadi od 140 članova: studenata, domaćica i penzionera. Volontirali su, danas dobijaju honorare. Male! U Arkanzasu, sedamdesetdvogodišnji izdavač staroga kova podelio je pretplatnicima ajpede u vrednosti od 12 miliona dolara. Želeo je da čitaju list na ekranu, onako kako izgleda kad izađe iz štamparije.

Postojeći model je slomljen.

Ističe da jake lokalne novine podstiču društvenu koheziju i politički aktivizam, što je naročito bitno u predizbornim trkama. Kako vidi aktuelnu predsedničku kampanju?

„Pandemija, kombinovana sa ogromnim promenama u medijima, uključujući dezinformacije što cirkulišu po društvenim mrežama, potpuno je izmenila kampanju i u velikoj meri uticala na politiku. Sačekaćemo da istorija presudi kakvu su ulogu odigrale te promene u pogledu toga ko je izabran.“ Sigurna je da to definitivno nisu više „stara vremena“...

Osim o Tirnaniću, pišem joj i o fabričkim novinama iz osamdesetih u Jugoslaviji; da sam počeo karijeru u seoskom listu Mokrinske novine. Posle terorističkih napada na Kule bliznakinje, fotografija zgrada u plamenu našla se na naslovnici tog mesnog dvonedeljnika, sa krupnim naslovom: „Bez Mokrinčana“. Radilo se o jasnoj poruci čitaocima da nema žrtava iz Mokrina... Nismo valjda bili jedini koji su sopstvenu publikaciju doživljavali kao centar sveta. Pre nego što je propala, postojale su dve konkurentske. Uobičajeni kraj dvoboja u gradiću. U kaubojcu, do novinara obično stoji vlasnik pogrebnog preduzeća. Zajedno čekaju da se obračun završi.

Prozori napuštenih kuća i nekadašnjih izloga u unutrašnjosti oblepljeni su iscepljenim, požutelim stranicama. Svedočanstvo da su nekada postojale lokalne novine. Jednom sam u prolazu ugledao svoj članak i čitao ga sve dok vlasnik kuće nije upalio svetlo u dvorištu.

„Žalim što nemam vremena da odgovorim na pitanja o vašoj karijeri“, kaže Margaret Salivan.

Svakako! Važniji je Bob Vudvord. Zašto nije ranije obelodanio da je predsednik Tramp još krajem januara čuo za opasni virus? Njegov cilj, reći će Salivanovoj, bio je da obezbedi širi kontekst od onog koje bi donela isključivo ova vest. Bio je svestan da sve može da saopšti pre izbora. Postojala su još dva problema. Sve do maja bio je nepoznat izvor informacije. Naposletku, nije znao da li je vest istinita.

Na kraju kolumne zapitala se koliko bi ranije obelodanjivanje otkrića nešto promenilo. „Sve bi moglo da bude veoma vešto osporeno i brzo zaboravljeno u neprestanom naletu novih skandala i laži.“

(NIN, 15. oktobar 2020)

среда, 9. август 2023.

U priči o istočnom Jadranu zanimaju me ciklusi potražnje i propasti. Nismo imali uticaj na filokse
среда, 14. јун 2023.

Slično glavnom junaku najnovijeg romana Unuka, došao sam u Berlin 1964, otišao na „Susrete nemačke
среда, 7. јун 2023.

Dobitnik Gonkurove nagrade govori za NIN o svojim knjigama Rat siromašnih i Častan izlaz, koje se
четвртак, 25. мај 2023.

Nakon gubitka deteta, nije više bilo moguće vratiti se na pisanje klasičnih romana. Shvatila sam d