Jelena Bogavac,
pozorišna rediteljka i spisateljica, govori za „Yellowcab“ o svojoj novoj
knjizi
Mama, tata, sunce, sestra i ja
Poznata pozorišna rediteljka Jelena Bogavac
objavila je novu knjigu. Njena zbirka pesama “Mama, tata, sunce, sestra i ja”
odabrana je na konkursu za ediciju “Istok-Zapad” koji su raspisali Opština
Zaječar i Matična biblioteka “Svetozar Marković”. Pre nego što počnemo priču sa
Jelenom Bogavac o pesmama, ali i o njenom romanu “Betmen nad Zvezdarom”, treba napomenuti da će pored zbirke pesama “Mama,
tata, sunce, sestra i ja” u ediciji “Istok-Zapad” biti (ili do sada već
jesu!) objavljene i knjige Vladislave Gordić Petković, Duška Novakovića, Branislava
Stanojevića, Biljane Milovanović i Milena Alempijevića.
Jelena, skoro je
objavljena vaša knjiga „Mama, tata, sunce, sestra i ja“ u ediciji
„Istok-zapad“. Ovoga puta napisali ste knjigu pesama?
Ah ta knjiga. To je kad
sam bedna, tužna i nežna. I najkomplikovanija. Što mogu da budem. Knjiga koja
sažaljeva najbolje u meni. Knjiga zbog koje ću se uvek stideti i koje me nikada
neće biti sramota. Prestravljena, zamišljena i rasplakana. U kojoj sam ružna i nefotogenična. I u kojoj
dosta pušim. Ova zbirka je suicidna. I zbog nje žene plaču. Pisana je da bi iznosila
crninu. Zlobnici bi rekli – ti si omatorila! To nije dovoljno zlobno. Pesme su
realne i dosledne. Meni. Čist poetski realizam.
Mnogi se slažu da se
ova zbirka pesama razlikuje od svega što ste do sada radili. Kako vi vidite
svoje stihove, sada kad su ukoričeni?
Korice su fenomanale.
Nekako su otmene i bele. Lepa biblioteka. Što je knjiga na oko lepša, to je
autor nekako zaštićeniji. Bolje obučen. Ova knjiga mi je jako važna. Zastrašujuće
lična.
Ovo nije vaša prva
knjiga. Pre nekoliko godina objavili ste roman „Betmen nad Zvezdarom“. Napisali
ste ga posebnim jezikom, beogradskim slengom...
Prvo je izlazio u formi
kolumne u novini DEM, koju je uređivao moj otac. Njegova ideja, njegov dobar
urednički nos. Znao je da prepozna pravu priču. I da isprovocira autora. Betmen nad Zvezdarom. Uvek drugi u trci sa
samim sobom! Ulični heroj. Devedesete. Originalni žargon. Koji jezik govori?
Beogradski. Istinita priča. I totalna metafora. Tanke korice, crno bele. Mali
format, strip ilustracije. Obučen ko uličar. Mislim roman. Štampan u par
izdanja. Košta ko pakla loših cigara. A da je kultni, shvatila sam kad mi je
jedan mladić ponudio da mu povodom iste dam autogram u njegovu ličnu kartu i
kad mi je drugi ponudio „autorska prava“ na svoju „istinitu biografiju“. I kad
je Šijan, reditelj čiji su me filmovi vaspitali, rekao da će da snimi film po
njemu.
Radite li nešto novo u
pozorištu, kakvi su vam planovi?
Tema Bitef teatra ove
sezone je pravac nadrealizam. Tako da Minja piše, ja uzdišem, za glavu se
hvatamo i ozbiljno razmišljamo. Napravićemo predstavu. O srpskim nadrealistima
tridesetih godina prošlog veka. Naravno, tribinine, okrugle stolove, predavanja
i radionice shodne osnovnoj temi. Veoma nam je uzbudljivo već i u ovoj,
pripremnoj fazi. Nadamo se najboljem.
Mića Vujičić